Časopis " Die Zeit" -60 godina

Ovaj liberalni nedjeljnik je kao ni jedan drugi list stvarao novinski pejzaž Njemačke. Izlaženjem prvog broja lista 21. februara 1946. u tiražu od 25 000 primjeraka, željelo se nakon okončanja nacističkog režima iskoristiti mogućnost medijskog uticaja na formiranje javnog mišljenja, objasnio je preminuli izdavač i osnivač Die Zeita- Gerd Bucerius:

« Kada se već predvidjao kraj Hitlerovog režima, ja sam mnogim svojim prijateljima rekao: « posljednji put smo 1933. dozvolili drugima da prave politiku, mi smo se posvetili našem poslu i zanimanju, politika nas je sa interesom pratila, ali nije saradjivala. I to je vodilo propasti. Zato, sam tada sebi rekao: sljedeći put ti ćeš biti unutar politike, radićeš u takvoj štampi koja sa svoje strane može djelovati na naciju».

Centralne teme prvih poslijeratnih godina su bila pitanja demokratije i suočavanje sa nacističkom prošlošću.

Svojim mračnim poslijeratnim reportažama, « Die Zeit» je izložen kritici. Prije svega, jer se izvještavanje o savezničkoj opsadi činilo kao da je ona gora od nacističkih zločina.

Šezdesetih godina list prate druga dva va#na procesa u društvu: kraj konzervativne ere Adenauera i okretanje prema istočnoj politici za vrijeme kancelara Willy Brandta.

Politički značaj nedjeljnik doseže posebno u vanjskoj i sigurnosnoj politici. Spada u one snage koje upozoravaju na posljedice konflikta istoka i zapada.

U godinama socijalno-liberalne koalicije počinje uspon lista kao važnog informativnog izvora na medjunarodnom nivou- era koja je povezana uz ime do sada jedine žene- glavne urednice,

Marion Gräfin Dönhoff:

« Sigurno je da nikada nismo imali jedan koncept utvrdjen paragrafima. To nismo nikada ni željeli nego smo diskutirali o svim vrstama mišljenja, toleranciji, otvorenosti prema drugačijim stavovima, nismo nikada nešto osudjivali unaprijed samo zato što je mislio drugačije nego što je vlada htjela, ... biti otvoren, nuditi argumente, zaštiti manjiine..to je nešto što njeguje list».

U martu 1986.je nekoliko urednika putovalo kroz tadašnji DDR. Izvještaj je objavljen kao Zeit- reportaža pod naslovom: « Putovanje u drugu Njemačku «. Bio je to dokument sa dva lica. Nije se štedjela kritika komunističke države, ali je kritike poštedjen njen najopasniji dio - tajna služba Stasi.

Nakon pada Berlinskog zida, redakcija lista je dugo smatrala da je ponovno ujedinjenje Njemčake politički neizvodljivo.

Ekonomski, list zapada u krizu. Gube se klijenti za reklame, hiljade čitalaca nemaju želju da prelistavaju tešku novinu čija izdanja dostižu preko 160 stranica. Sve do danas « Die Zeit» se drži svog posebnog "creda"- izbjegavanje senzacionalizma i pomodnog novinarstva.

Njihovo je pisanje više umjereno odmjeravanje. Moralno angažirano držanje učinilo je list jednim od renomiranih listova na medjunarodom nivou.

Istovremeno se izvještavanje " Die Zeit"-a odlikuje svojim državotvornim političkim pojmom, kaže dugogodišnji šef feljtona, Fritz J. Raddatz:

« Državotvorno je ono što bih ja mogao pripisati ili predbaciti političkom resoru. Oni često govore glasovima državnih sekretara , ili se ima utisak da oni govore o dogadjajima tako kao da im je u mislima- eh, ja ću još u toku mjeseca ponovo moći u kancelarovom avionu letjeti za Peking...dakle, oni ne riskiraju ništa»

Posljednjih godina je tiraž lista ponovo porastao. Svake sedmice 500 000 primjeraka. Skoro kao u starim vremenima. Danas časopis ima moderni format, kaže glavni urednik Giovanni di Lorenzo, dok kritičari pak tvrde- da je to više šareni zabavnik.