Čečenija - Raditi i živjeti u strahu

Ramsan Kadirov je predsjednik Čečenije više od dvije godine. Izabran je skoro jednoglasnom odlukom Parlamenta na prijedlog tadašnjeg ruskog predsjednika Vladimira Putina. Toliko dugo traje i sukob između Kadirova i organizacije za zaštitu ljudskih prava Memorijal, kaže uposlenica ove organizacije Ekatarina Sokirjanskaja:

„Prije dvije godine rukovodstvo Memorijala susrelo se sa Ramisom Kadirovim. On nam je tada objasnio principe rada nevladinih organizacija na način na koji to on vidi. Nije želio da informacije odlaze iz Čečenije. Mi smo trebali sve probleme prijaviti Kadirovu kako bi ih on riješio.“

33-godišnja Sokirjanska radi u čečenskom Memorijalu posljednjih pet godina. Njeni pokušaji da čečenskim vlastima prijavi brojne nepravilnosti su završavali neuspjehom. Kada je Natalija Estemirova, koja je ubijene prije četiri sedmice, kritizirala zahtjev predsjednika Kadirova da žene u javnosti trebaju nositi marame na glavi došlo je do pravog skandala:

„On (Kadirov – op.aut!) je otvoreno prijetio Nataliji. Da ne bismo situaciju dodatno zaoštrili mi to tada nismo objavili. Očito je to bila naša greška za koju smo platili ogromnu cijenu.“

Težak udarac za sve aktiviste NVO-a

Nakon ubistva Natalije Estemirove Memorijal više ne želi šutjeti. Vodstvo ove nevladine organizacije smatra da je za ubistvo Estemirove odgovoran upravo predsjednik Kadirov. Rad četiri ureda Memorijala u Čečeniji je na neodređeno vrijeme prekinut. U njima radi ukupno 27 osoba. Opunomoćenik čečenske Vlade za pitanja nevladinog sektora Nurdi Nuchazhiev osuđuje ovakvu odluku i poriče da su aktivisti na zaštiti ljudskih prava u Čečeniji u opasnosti. No, razvoj događaja posljednjih mjeseci govori naravno nešto sasvim drugo.

Samo u 2009. godini brojni borci za zaštitu ljudskih prava u Rusiji su ubijeni. Posljednje žrtve su Sarema Sadulajeva i njen muž koji su ubijeni ove sedmice. Svaki novi slučaj je težak udarac za preostale aktiviste na zaštiti ljudskih prava, kaže Elena Wilenskaja, članica NVO „The House of Peace and Nonviolence“:

„Ja se sada pitam da li bih bila spremna ići do kraja i žrtvovati moj život. Odgovor je: radije ne. Ja sam jednostavno slabi smrtni čovjek. No, to ne znači da ću se odreći mog posla. Ovdje u Sankt Petesburgu nemam straha, ali kada idem u Čečeniju tada me je strah. S druge strane strah me je živjeti tako da se bojim ići u Čečeniju. To mi je neprijatno jer na koncu i tamo ljudi žive.“

Autor: Olga Sosnytska/ Zorica Ilić

Odg. urednik: Svetozar Savić