Češka nije dorasla ulozi predsjedavajućeg EU

Nedavna scena tokom posjete članova Evropske komisije Pragu govorila je više od svih riječi. Pred ulazom u salu za konferencije oko jednog političara se okupila gomila novinara. Radilo se o jednom o najpoznatijih čeških političara, važnom članu vlade u Pragu. Jedan od prisutnih kolega novinara me pitao: Iz koje države dolazi ovaj?

To je suština problema. Čak i kada se zaobiđu pitanja o nizu organizatorskih propusta kada je riječ o obezbjeđivanju uslova rada za same novinare, ostaje ono: Ko su ovi pred nama?

To pitanje se postavlja i na Bliskom istoku, gdje ovih dana trojka EU pod vođstvom češkog ministra vanjskih poslova Karela Schwarzenberga (Švarcenberg) pokušava da posreduje u pregovorima. Izraelska vlada skoro da nije pokazala interes za tu trojku. Kada je vlada u Jerusalimu pristala da pregovara o primirju desilo se to zbog pritiska UN-a, Francuske i Egipta.

Pitanje o liderskoj ulozi Češke se postavlja i u sporu oko isporuka ruskog gasa preko ukrajinskih gasovoda. U ovom slučaju inicijativu iz čeških ruku je preuzela Evropska komisija.

Za to vrijeme u svom dvorcu u Pragu još uvijek vlada češki predsjednik Vaclav Klaus. Čak i tokom posjete delegacije iz Brisela on nije prestao sa ispaljivanjem kritika na račun EU i tako dovodio u neugodan položaj premijera Mireka Topolaneka. Česi proteklih dana jednostavno djeluju nejedinstveni, bespomoćni i nedorasli zadatku koji je pred njima.

Greška u sistemu

Razlozi za to dijelom leže u samoj vladi u Pragu, ali osnovni razlog za to je greška u samom sistemu EU. Glas Češke jednostavno nema tu poličku težinu, koju je, recimo, imao glas Francuske u proteklih šest mjeseci. Po nesreći, češko predsjedavanje se podudarilo s dvije velike nove krize.

Proteklih nekoliko dana morali su otvoriti oči i najvećem sumnjivcu u potrebu reforme EU. Upravo to je cilj Lisabonskog ugovora koji teži snažnom predsjedništvu unije. Predsjedništvu koje se neće uspostavljati na osnovu rotacije među zemljama članicama, koje će imati određenu političku težinu i biti u stanju da nešto i postigne.

Ljude u hladnim stanovima ovih dana ne zanimaju nacionalne taštine članica EU, ili ko je za šta odgovoran. Oni žele da stanuju u toplim domovima. EU je dužna da im to obezbijedi.