Čekajući "stalni boravak"

Među onima koji imaju privremenu dozvolu boravka je i mlada Bosanka:

„Početkom rata sam imala 4 godine i došla sam sa porodicom ovamo u Berlin. To je bilo 1993.“

Glas Ismete Mustafić, porijeklom iz Srebrenice podrhtava dok priča o tom vremenu. Bila je premala da se sjeća detalja, ali su joj se oni kroz priče odraslih dobro urezali u sjećanje. Dobro se sjeća međutim idućih pet godina koje je provela u Berlinu, prvih školskih dana i njemačkih drugarica, no to vrijeme je prekinuto odlukom nadležnih njemačkih organa da se porodica Mustafić treba vratiti u domovinu. Kuda, pitali su se, u Srebrenicu niti su mogli, niti htjeli. No, roditelji se ipak vraćaju u Sarajevo. Poslije tri godine i tamošnjeg izbjeglištva ustanovljavaju da tamo niti oni, niti njihova kćerka nemaju nikakvu perspektivu. Ponovo pakovanje kofera i povratak u Njemačku. Ulažu zahtjev za azil nakon čega ih nadležna služba za azilante šalje u gradić Fuerstenwalde u njemačkoj saveznoj zemlji Brandenburg. Roditelji ne smiju raditi, ona ne smije napuštati Brandenburg, ali smije pohađati školu. Vrijedna djevojka shvata da joj je to jedina šansa da bude dobra učenica i završi gimnaziju.

„Prije toga sam ja samostalno dobila Aufenthaltsgenehmigung (dozvolu boravaka – op.aut.), tako da sam se mogla 2007. upisati na fakultet u Berlin, gdje sam se i preselila, a moji roditelji su ostali u Fuerstenwaldeu.“

Iskustvo za primjer

Prvi mjeseci studija novinarstva su bili teški, ne zbog predmeta već zbog toga što nije znala kako da finansira školovanje, priča Ismeta. Prilikom dobijanja dozvole boravka morala je potpisati da ne smije dobijati nikavu pomoć države, odnosno da se mora sama izdržavati. Nalazi povremene poslove, malo joj pomaže sestra iz Beča, sastavlja nekako kraj s krajem. A onda dobija stipendiju fondacije Heinrich Boell, u okviru programa za potporu mladih migranata u medijima, u kojemu sudjeluje i DW. Sada se može malo opustiti, no pitanje rješavanja dozvole boravka opet je čeka.„Meni je rečeno da poslije dvije godine, ako sve ostane kako jeste da studiram i da se mogu izdržavati, a da nakon toga mogu podnijeti zahtjev za stalni boravak ovdje u Berlinu.“

Mlada simpatična djevojka želi da iz njenog iskustva profitiraju i druge mlade izbjeglice u Njemačkoj te se već tri godine dobrovoljno angažuje u organizaciji Omladina bez granica, koja je aktivna na cijelom području Njemačke: „Od tada pravimo demonstracije, i ako ministri unutrašnjih poslova imaju neke konferencije, mi idemo za njima i protestvujemo. Hoćemo da informišemo Nijemca da izbjeglice nisu jednostavno bez razloga došle ovdje. Svako ima neku svoju priču i svoj razlog što je došao.Veoma mi je važno da to saznaju Nijemci.“

Autor: Begzada Kilijan

Odg. urednik: Zorica Ilić