Čija je iračka nafta?

Razlog za uzdržanost velikih naftnih kompanija je taj što Irak ima sopstvene ideje o podjeli prihoda koje nisu u skladu sa idejama naftaša. Kompanije bi dobijale dva dolara po barelu i ne bi učestvovale u podjeli dobiti. Osim toga, eksploatacija nafte ostaje u rukama države, a više nema ni političkih ustupaka, kaže ministar za naftu Husain al-Šahristani:

„Sadamova era je prošlost. U našem odlučivanju neće biti nikakvih unutrašnjih ili spoljnih ustupaka. Ministar priznaje da su SAD pokušavale da dobiju pristup eksploataciji iračke nafte, ali su te ponude odlučno odbijene:

„Ne kažem da u SAD nema ljudi koji bi da nam daju savjete i iznose razne prijedloge. Ali, u ministarstvu za naftu ne cijene takve savjete i odgovaramo im: sami znamo šta je najbolje za naš narod, a kada nam zatreba savjet - zatražićemo ga.“

Irački neotkriveni izvori

Procjenjuje se da su rezerve nafte u Iraku 115 milijardi barela, da postoje još neotkriveni izvori i da bi Irak mogao postati najveći proizvođač u svijetu. Inače, zbog niza ratova - sa Iranom, prvog i drugog Zalivskog rata, i sankcija Ujedinjenih nacija, proizvodnja je opadala, postrojenja su zastarjela i danas se dnevno vadi dva miliona i 300 hiljada barela - to je na nivou iz 2003. godine.

Od stranog tehničkog znanja važnije su, međutim, političke odluke. Naime, najveći izvori su na šiitskom jugu i kurdskom sjeveru i niko ne bi da dio prihoda podjeli sa siromašnim sunitima. Zato i dalje nije usvojen zakon o nafti.

Veliki problem je i korupcija - prema podacima Transparensi internešenela (Transparency International), Irak je na 178. mjestu među 180 zemalja. Problemi su na sve strane, nafta se švercuje, crno tržište cvjeta, nestaju stotine miliona evra i bivši ministar za naftu Fadil Kalabi kaže: „Ako je vlada slaba onda je dovode svi u pitanje - Kurdi, Arapi, razne provincije. Naime, svako bi da sam kontroliše naftu u svom dijelu zemlje.“

Autori: Peter Filip / Nenad Briski

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šetsić