Čitulje u kojima se žali za Miloševićem

U poplavi hvalospjeva preminulom haškom optuženiku Slobodanu Miloševiću koje objavljuju čak i nezavisni srbijanski mediji, sve se glasnije čuju i oni koji realno sagledavaju posljedice njegove pogubne politike i ratova koje je vodio sa Dedinja.

I u današnjem broju beogradske «Politike» objavljene su brojne čitulje u kojima se žali za Miloševićem i veliča njegova politika. Međutim, pojavila se i jedna koja odudara od ostalih. Na sarkastičan način potpisnici čitulje zahvaljuju se Miloševiću «za sve obmane i krađe, za svaku kap krvi koju su zbog tebe prolile hiljade ljudi, za promašene živote i generacije, za užase i ratove koje si, ne pitajući nas, u naše ime vodio». U daljem nabrajanju pogubnih posljedica njegove politike navodi se: «Pamtimo Vukovar. Pamtimo Dubrovnik. Pamtimo Knin i Krajinu. Pamtimo Sarajevo. Pamtimo Srebrenicu».

Ujedno i novosadski «Dnevnik» objavio je sličnu čitilju koju je potpisalo dvadeset uglednih umjetnika među kojima je i filmski reditelj Želimir Žilnik. Na kraju umjetnici odaju poštu svima koji su stradali zbog politike koja je vođena u Miloševićevo vrijeme.

Ovo su neki od slučajeva u kojima se grupe ljudi najenergičnije suprostavljaju svemu onome što se događa oko sahrane Slobodana Miloševića i uzdizanja njega na pijedestal nacionalnog heroja. Čak se mogu čuti javno izrečenem poruke u kojima građani kažu da se stide što žive u državi u kojoj se veliča neko ko je osumnjičen za najteže zločine. Potpredsjednik Demohrišćanske stranke, Milan St. Protić, prvi je oštro kritikovao poglavara Srpske pravoslavne crkve patrijarha Pavla zato što je u telegramu saučešća porodici Milošević napisao da je on obilježio jednu cijelu epohu, a da nije do kraja rečeno na koji način. U više javnih nastupa on je prozvao patrijarha zašto govori pozitivno o nekome ko se odrekao vjere i moralnih načela:

«Nije Milošević slučajno postao takav; da mu nije stalo ni do jedne kapi krvi, ni do jedne suze ni do jednog ranjenika, niti spaljenog sela i da na kraju života ne pokaže ni trunku kajanja, ni trunku griže savesti».

Dio suprostavljanja sadašnjem veličanju Miloševića jeste i javni poziv svim protivnicima njegove pogubne politike da se na dan sahrane okupe na beogradskom Trgu republike i kažu šta misle.

U vladajućim političkim krugovima mogu se čuti mišljenja da će zbog opšte situacije u zemlji, a povodom smrti Miloševića, haški sud i međunarodna zajednica ublažiti pritisak da se izruči optuženik Ratko Mladić. Predsjednik Nacionalnog savjeta za saradnju sa Haškim sudom, Rasim Ljajić, kaže nešto sasvim drugo:

«Ne očekujem nikakva popuštanja, ili razumijevanje od strane međunarodne zajednice, kada je u pitanju taj rok. Treba ostaviti državne organe da rade svoj deo posla. Nakon 5. aprila, videćemo, podvućićemo crtu da li je ta obaveza ispunjenja ili ne».

Druge haške optuženike više niko i ne pominje.