ČOVJEK KOJI JE PRODAO 680 SEZANOVIH SLIKA

U pariškom muzeju Orsej (Orsay) otvorena je izložba "Od Sezana do Pikasa" (De Cézanne à Picasso). Sam njen naziv zavodljivo nudi posjetiocu na jedom mjestu ostvarenja dva najveća moderna slikara i niza njihovih čuvenih savremenika. Očekivanja neće biti iznevjerena: u šest muzejskih sala izložena su i neka od remek djela svih tih velikana, ali izložba je, u stvari, posvećena njihovom nekadašnjem galeristi, Ambroazu Volaru (Ambroise Vollard). U čemu je tolika zasluga tog trgovca slikama da mu se posveti ovako značajna izložba?

U jesen 1892. jedan student prava je zadivljen zastao pred slikom u izlogu neke prodavnice boja u Parizu i pomislio: "Kakva bi sreća bila provesti život okružen takvim divotama".

Mladi Ambroaz Volar je, zbog tog ushićenja pred umjetničkim djelom, napustio studije prava i tri godine kasnije, 1895., otvorio galeriju kako bi u njoj izložio ostvarenja autora slike iz prodavnice boja. Bila je to prva samostalna izložba, tada nepoznatog, a potom jednog od najvećih modernih slikara, Pola Sezana (Paul Cezanne).

Iste te, 1895. Volar je otvorio i izložbe Pola Gogena (Paul Gauguin) i Van Goga (Gogh). Imao je nepogrješiv dar da otkrije šta je novo i veliko u umjetnosti. Priređujući im prve samostalne izložbe, znao je mnogo prije likovnih kritičara i zvaničnih poznavalaca umjetnosti da ima posla s genijima.

Učinio ih je slavnim da bi i sam postao slavan i ušao u istoriju umjetnosti. Stotine čuvenih slika, kao što su Sezanovi "Kartassi" ili "Planina Sen-Viktoar" (Sainte-Victoire), Gogenove "Tahichanke" ili Van Gogova "Zvjezdana noć", koje su danas u najvećim muzejima svijeta, najprije su prošle kroz Volarove ruke. To je razlog što su danas na pariškoj izložbi. Uz njih i slike Edgara Degaa (Degas), Ogiusta Renoara (August Renoir), Anrija Matisa (Henri Matisse), Morisa Vlamenka (Maurice Vlaminck), nabrajanje bi ispunilo vrijeme ovog priloga.

Utvrđeno je da je prodao čak 680 Sezanovih slika. Istina, tada jedan Sezan nije koštao po sto miliona dolara kao danas na aukcijama, ali čuvene "Jabuke" ili "Kupačice" su i po tadašnjim cijenama i jednom i drugom donijele ogromno bogatstvo.

Van Gog se ubio pet godina prije nego što će Volar otvoriti galeriju. Priredjujući mu prvu izložba, znao je da je tragični i genijalni Holandjanin ravan Sezanu. Medjutim, nije uspio da mu proda ni jednu sliku. Ni na sljedećoj, 1896. takođe, ni jednu. I Gog i Volar bili su daleko ispred svog vremena. Galerista je sam otkupio dobar dio Gogovih ostvarenja i ostavio ih za bolje dane. A bolji dani su vrlo brzo došli.

Mada je, kažu, bio zlovoljan i svadljiv, umjetnike je znao u dušu i volio ih. Pomagao je mnogim mladim slikarima, čija ostvarenja su danas na ovoj velikoj izložbi. Bio je mecena Žorža Ruou (Georges Rouault), Andre Derenu (André Derain), Cariniku Rusou (Roussseou). Kruna svega je 1901., kad je otvorio prvu parišku izložbu mladog i tada nepoznatog Pabla Pikasa, koji će mu zauvijek ostati prijatelj i posvetiti mu nekoliko portreta. Kažu da je Pikaso samo jednom u životu bio na sahrani i to Ambroaza Volara 1939.

Slava koju je stekao među slikarima, kolekcionarima i poznavaocima umjetnosti već za života učinila ga je legendarnim. I smrt mu se preselila u legendu. Najveći branilac i zaštitnik umjetnosti svog vremena, bio je i njena žrtva: ubila ga ja - postoji priča - bronzana skulptura velikog vajara Aristida Majola (Aristide Maillol). Navodno, bila je na zadnjem sjedištu njegovog automobila i, kad je naglo prikočio, udarila ga je u tjeme i ubila. Drugi to poriču. Kažu vozio ga je pijan šofer, a u automobilu nije bilo skulpture. Tako tvrde ozbiljni istoričari umjetnosti, ali legenda je jača i opstala je do danas.