Čudan optimizam Buša i Rajsove

Čovjek se može samo čuditi optimizmu koji šire Džordž Buš (George Bush) i Kondoliza Rajs (Condolezza Rice). Uprkos nastavku nasilja između Izraelaca i Palestinaca, uprkos preko stotinu žrtava u toku jedne sedmice njih dvoje su i dalje optimistični i smatraju da do kraja godine mogu usaglasiti okvire za mirovni sporazum.

Dok njegova ministrica vanjskih poslova na Bliskom istoku apsolvira bezuspješne razgovore, Buš u Vašingtonu govori kako se mora voditi računa o tome da se uvijek prave dva koraka naprijed i nikada jedan nazad. To je vrlo lijepo rečeno, ali potpuno nerealno.

Nasilje truje atmosferu

U ovom trenutku se samo bilježe koraci unazad. Novi talas nasilja pogađa pogotovo civilno stanovništvo. Nasilje truje atmosferu i na obje strane slabi tabore onih koji su spremni na kompromis. Palestinski predsjednik koji ionako sve češće djeluje bespomoćno, morao je zamrznuti mirovne pregovore sa Izraelom. Rajsova ga nije mogla uvjeriti u suprotno, niti je mogla ubijediti Izrael da pristane na primirje.

Izrael u tom pitanju treba razumjeti. Abaz uopšte nema moć da na palestinskoj strani provede primirje. Tamo nasilje vrši Hamas koji je na vlasti i druge militantne grupe. Jedan od najvažnijih motiva tih grupa je da miniraju svaki ugovor koji se uz američku pomoć potpiše između Izraela i Abasove vlade. Prema nepotvrđenim medijskim navodima, Vašington je 2006. godine isporukama oružja nastojao svrgnuti demokratski izabranu vladu Hamasa. Ukoliko se ti navodi potvrde, Amerkanci bi od strane Palestinaca mogli biti optuženi da su odgovorni za izbijanje bratoubilačkog rata između palestinskih grupa.

Hamas je nezaobilazan

Sve dok traje nasilje, neće se moći riješiti temeljni problemi kao što je status Jerusalema, neprestano građenje izraelskih nasilja i sudbina palestinskih izbjeglica. Stoga se sve češće postavlja pitanje da li bi opravdani interesi Izraela za zaštitom mogli biti ostvareni, ukoliko bi se postigao sporazum samo sa Abasovom vladom ili bi pak trebalo uključiti i Hamas - bar kada je u pitanju postizanje primirja.

Politička izolacija Hamasa je moralno opravdana sve dok ne prestane primjenjivati nasilje protiv civila i ne prizna pravo Izraela na postojanje. Gledano iz realnog političkog ugla to je međutim besmisleno. Hamas je velika konfliktna partija sa velikim potencijalnom za opstrukciju. On druge sudionike uvijek uspješno pretvara u taoce svoje nasilne politike i to se jednostavno ne može zanemariti.