Čuvaj se Pink pantera!

Nikola Ivanović, 36, i Zoran Kostić, 39, opljačkali su 5. maja ove godine juvelirsku radnju u Lozani – prepad je trajao minut i 47 sekundi i za to vrijeme uspjeli su da odnesu 94 sata u vrijednosti većoj od 1,3 miliona eura. Policija je stigla sa zakašnjenjem od jednog minuta.

Prepad je bio tipičan za bandu poznatu pod imenom „Pink Panter“ čiji su članovi uglavnom sa područja bivše Jugoslavije; najviše ih je izgleda iz Srbije i Crne Gore. Tokom posljednje dvije godine opljačkali su 120 juvelirskih radnji i pokrali nakit i satove u vrijednosti većoj od 140 miliona eura.

Ime su dobili poslije prve pljačke u Londonu, u Bond stritu, kada su dijamant vrijedan pola miliona eura sakrili u kremu za lice po uzoru na film „Pink Panter“ iz 1963. godine. Jedan inspektor Skotland jarda dao im je poslije toga to ime.

Pomoćnici dobijaju četvorostruku nagradu

Pink panter ne operiše kao cijela grupa, nego ima ćelije širom svijeta koje – prema sistemu koji policija do sada nije uspjela da dešifruje – neprestano mjenjaju sastav. Interpol procjenjuje da je u bandi oko 200 ljudi. Nema hijerarhije kao u mafiji, nego postoji nekoliko čelnika koji za pljačke angažuju pomoćnike – na primjer da ukradu automobile ili organizuju smještaj. Sigurno je da su se ljudi kao Kostić i Ivanović obogatili putem Pink pantera. Međutim, pomoćnici za svoje usluge dobijaju četvorocifrenu nagradu.

Isljednici ne mogu da ustanove ni koje podgrupe u okviru Pink pantera su u međusobnoj vezi. Da neke veze postoje, pokazuje činjenica da se timovi za pljačku stalno mijenjaju. Policija zna ko su čelnici, ali je struktura članova nepregledna i do sada isljednici nisu uspjeli da proniknu u organizacionu šemu. Jasno je da je većina iz Srbije i Crne Gore i da se lopovi poslije pljački tamo vraćaju, jer se osjećaju bezbjednije.

Borbeno iskustvo

Na osnovu iskaza nekolicine do sada uhapšenih članova bande isljednici znaju da su mnogi prošli vojnu obuku, da umiju da rukuju oružjem i da imaju borbeno iskustvo. Većina dugo živi u inostranstvu, govori više jezika i važe za inteligentne.

„Njihovi napadi su dobro promišljeni – logistika, pripreme. Sama akcija i bjekstvo isplanirani su u sekundu“, kaže Joahim Kletke koji u njemačkoj policiji vodi istragu protiv Pink pantera.

Dobar primjer za to je napad na juvelirnicu Graf u Dubaiju, jedna od najspektakularnijih pljački Pink pantera. Nešto poslije devet uveče lopovi su sa dva ukradena Audija A8 provalili staklena vrata trgovinskog centra Vafi siti. Bijeli audi sa upaljenim motorom stajao je ispred ulaza u radnju, dok je crni audi, vozeći u rikverc, razbio izlog. Provalnici su iskočili iz automobila, čekićima i oružjem razbili vitrine, pokupili narukvice, prstenje, naušnice, ogrlice pune dijamanata, safira i rubina u vrijednosti od 11 miliona eura. Nakon nepuna dva minuta čula se sirena bijelog audija, u njega su uskočila trojica gangstera i odjurila u nepoznatom pravcu.

Kriminalistički fenomen

Iz Dubaija su lopovi otputovali koristeći pasoše poginulih jugoslovenskih vojnika. Međutim, na osnovu tragova i analize DNA identifikovano je deset učesnika u pljački. Neki od njih, među njima organizatori Milan Ljepoja i Duško Poznan, u međuvremenu su uhapšeni.

„Pink panter nisu obični kriminalci, oni su kriminalistički fenomen“, kaže Kletke. Prema njegovim riječima uspjeli su da razviju sistem koji se prilagođava svakom objektu (napada), tako da su nepredvidivi.

Nedjeljama prije pljačke članovi bande špijuniraju izabrani cilj i često i sami dolaze kao kupci u juvelirnicu. Traže da vide nakit i satove, tačno znaju kada se pljačka isplati, a kada ne, šta sve ima u radnji, gdje su pohranjeni satovi i pojedini komadi nakita. Osim toga utvrđuju sistem zaštite, da li se mora pozvoniti da bi se ušlo u radnju, da li je najskupocjeniji nakit u posebnim trezorima, da li je obezbjeđenje u civilu ispred radnje, gdje su postavljene kamere, kada je koliko prodavaca u radnji i kada je najmanje mušterija. Pink panterovci uvijek računaju na to da će se oglasiti alarm, znaju koliko je vremena policiji potrebno da stigne, kada prolaze patrole i kada je smjena u policiji.

Razrađuju više varijanti bjekstva. Obično prvo bježe peške, trče u suprotnom pravcu kroz jednosmjerne ulice, jer znaju da tako policijska kola ne mogu da ih prate, a onda uskaču u ukradeni automobil, ostavljaju ga poslije nekoliko kilometara i prelaze u drugo vozilo.

Kreativni u planiranju

I put bjekstva prilagođavaju okolnostima. Prilikom napada na juvelirnicu u Hamburgu članovi takozvane Užičke grupe pobjegli su kroz šumu na skuterima, jer policijski helikopter tako nije mogao da ih slijedi. „U planiranju napada veoma su kreativni i prave malo grešaka“, kaže Kletke.

Pink panterovci koriste lažne pasoše, rijetko noće u hotelima, nego najčešće odlaze kod poznanika. Za komunikaciju koriste internet čet koji je teško kontrolisati. Gotovo da više nemaju kontakte sa porodicama u bivšoj Jugoslaviji. Stalno mjenjaju mjesta boravka.

„Najgore je što ne znamo ko su ljudi u pozadini. Uobičajeni put pronalaženja lopova preko plijena ne funkcioniše, jer ne znamo šta ljudi u pozadini rade sa satovima i nakitom. U većini slučajeva od plijena više nema ni traga. A ako i uhapsimo nekog iz bande on po pravilu ćuti, poriče da Pink panter uopšte postoji, a u najboljem slučaju na ruci ima neki od ukradenih satova“, prenosi nedjeljnik „Štern“ riječi isljednika Joahima Kletkea.

Stern/ Nenad Briski

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić