Šarena jaja - ne samo za Uskrs

Vrtoglavom brzinom Justina Zatuska sortira jaja na palete, ovamo prugaste, tamo one s točkama. Niti jedno jaje se ne razbije niti se otkotrlja na pod. Justina već četvrtu godinu dolazi iz Poljske uoči Uskrsa u radionicu pisanica Uda Baumeistera u Breckerfeldu na sezonski rad. Uoči Uskrsa tamo se kuha, boji i pakira i po 600 tisuća jaja na dan. Crvena, plava, zelena, narančasta, ružičasta, tu su čak i zlatna.

Volker Rüggeberg tu radi već 35 godina i dobro zna da su najomiljenije "pisanice u duginim bojama" i pokazuje nam kako ona nastaju. Bijela jaja nestaju u jednom stroju i iz njega doista izlaze pisanice u savršenim duginim bojama. U stroju je četiri dvostrukih sapnica koje istovremeno prskaju različite boje kako bi nastale pruge. "To su isti pištolji za boju kakvi se koriste u autolakirnicama", objašnjava nam Rüggeberg. "Jedina je razlika što se tu koristi lak za živežne namirnice."

On je zapravo već u mirovini, ali sad, uoči Uskrsa, i on dolazi na svoje staro radno mjesto pomoći radnicima. Otprilike mjesec dana prije blagdana za ovu radionicu počinje izvanredno stanje: radi se u tri smjene i zapošljavaju se sezonski radnici. U to doba tamo radi šezdesetak ljudi i time je ovaj pogon jedan od najvećih u ovom, zapravo prilično malenom sektoru.

I tako je posao krenuo...

U tom pogonu je cijela priča počela prije više od četrdeset godina. Otac današnjeg vlasnika je zajedno sa strojarom Bergmeierom konstruirao prvi stroj za bojanje jaja. U to doba su još svi pisanice bojali samo u svojim kuhinjama - i svi znamo kako to izgleda. Kuhati jaja i onda se ljutiti jer ih je mnogo puklo, stavljati ih u ekstrakte prirodnih ili umjetnih boja i onda se mučiti taj lončić i kuhinjski stol oprati od te boje... Da sad ne govorimo o tome kako vaši mališani izgledaju nakon te akcije.

Baumeister senior je mislio kako je najbolje pokazati građanima, što može njegov stroj za pisanice: postavio ga je pred robnom kućom u nedalekom gradu Hagenu. Ljudi su bili oduševljeni - i posao je krenuo, objašnjava nam njegov sin Udo.

Prema podacima udruge njemačkih proizvođača jaja, u ovoj zemlji ima deset većih i dvadesetak manjih radionica pisanica. Ali nitko od njih ne može živjeti samo od toga: drže kokoši nesilice, bave se pakiranjem jaja, proizvode i tjesteninu ili nešto drugo. Takvih pogona ima i u susjednim zemljama, u Austriji, Švicarskoj, Nizozemskoj,...

Baumeister ponekad dobiva narudžbe i iz drugih zemalja, slao je pisanice i u Bugarsku, naručili su ih i iz zemalja Azije i čak i iz Abu Dabija. "Stranci su oduševljeni kad vide obojana jaja, ali kod njih kod kuće ne mogu pokrenuti takav pogon", kaže Udo Baumeister. Jer ipak, samo tamo gdje postoji tradicija pisanica, tu postoji i tržište.

Jaja za svakoga

U Njemačkoj se pak taj običaj uspio čak odvojiti od samog Uskrsa. Jer nakon tog blagdana, u njegovoj radionici se proizvodnja nastavlja. Doduše samo u jednoj smjeni, ali preko čitave godine. Prigoda ima dovoljno: neki su otkrili da su pisanice zgodne i za doba karnevala, naručuju se pisanice u bojama nogometnih klubova, tvrtke žele pisanice u svojim bojama i logom poduzeća, a žele ih i političke stranke za svoje manifestacije.

Novi strojevi mogu pisanicu obojati po želji. Na primjer, za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva je Baumeister prodao na stotine tisuća jaja u bojama njemačke zastave - očito su mnogi samo takvo jaje željeli za doručak. Mogli su kupiti i jaje obojano kao nogometna lopta.

Uopće, Nijemcima je u međuvremenu postalo komotnije da kupuju već gotova, kuhana jaja. Tako je svako 18. jaje prodano u ovoj zemlji već bilo kuhano, dakle 474 milijuna komada u godini 2015., tvrde u interesnoj zajednici proizvođača jaja i peradi MEG. Jer boja tu ne služi samo tradiciji ili ljepoti: bojom se zatvaraju pore na ljusci jajeta pa se tako i produžava rok trajanja jaja za nekoliko tjedana.

Zapravo, tako su pisanice uopće i nastale: za vrijeme uskršnjeg posta vjernici prije nisu jeli niti jaja. Stoga je jedino rješenje bilo u to doba jaja koja su snijele koke skuhati i obojiti. Tako su se razlikovala od svježih.

Tajna je u načinu kuhanja jaja

U ovoj radionici pisanica jedva koje jaje pukne za vrijeme kuhanja. Tajna leži u osobitom načinu kuhanja: jaja se punih 20 minuta kotrljaju kroz paru i temperatura se postupno podiže da bi se spriječila napetost u ljusci i nagla promjena pritiska u samom jajetu.

Onda se vraćaju u gotovo kipuću vodu točno određene temperature: senzori zvone na uzbunu ako se temperatura promjeni za samo 2 stupnja ili ako razina vode opadne za pola centimetra. Nakon toga počinje proces bojanja i tu ima čitav niz trikova kako postići uzorak kakav se želi na pisanici.

Ipak, ima i kritičara takvih "gotovih pisanica". Naime, načelno svako jaje koje se nađe u trgovini u ovoj zemlji mora biti jasno označeno gdje je i kako je nastalo. To znači, da li su to bile nesilice u kavezu, da li su kokice imale malo više prostora za život ili su čak smjele trčati po dvorištu. Te oznake naravno da nestaju pod naslagama boje. Udruga koja okuplja ovakve radionice pisanica odlučno tvrdi da se kod njih ništa ne "muti" i da se koriste samo kvalitetna jaja pouzdanih proizvođača. Oznaka kod njih doduše nije na svakom jajetu, ali porijeklo i kvaliteta se jasno može vidjeti na oznaci koja se nalazi na pakiranju pisanica.