181010 Lehrfriedhof

Narančasti bager sa svoje četiri teleskopske noge izgleda poput nekog metalnog pauka između nadgrobnih spomenika. Lopatice bagera bacaju mokru glinu u jednu pravokutnu rupu s limenim rubovima. Očito je da je to jedan grob, ali ispod zemlje nema mrtvaca. A srednje visoki muškarac, koji u plavom radnom odijelu stoji uz bager i energično daje upute, nije pogrebnik, nego docent na groblju u Münnerstadtu, na kojemu mladi ljudi uče zanat pogrebnika.

"Ovdje teoretski prolazimo proces, tako da to bude u skladu sa sigurnosnim propisima, da je grob sigurno zatvoren i da nitko ne može nastradati ovdje," objašnjava docent Stefan Rommel. Jer može se dogoditi da se uruše zidovi rupe ili da se prevrnu nadgrobne ploče. Stoga je veoma bitna ispravna statička i procjena kakvoće tla.

Nastavak obiteljske tradicije

Mirko Altmann za to vrijeme kontrolira ručke u kabini bagera. Za ispit za pogrebnog stručnjaka, mora znati kako se to radi. "Tri sata već radimo na iskopavanju i nismo puno toga uspjeli. Jednostavno nisam uvježban, jer to mi u našem poduzeću ne radimo, ali sada to moramo nekako uspjeti", kaže Mirko.

Ovaj bivši student matematike se namjerava uključiti u obiteljsko pogrebno poduzeće. Njegov kolega Marcel van Baars, naslonjen na jednu lopatu, objašnjava što sve podrazumijeva ova obuka za pogrebnika. "Imate trgovačke, medicinske, obrtničke, međuljudske, dekorativne aspekte i...mogao bih još mnoge druge navesti, a imate i djelokrug rada, gdje niste samo na jednom radnom mjestu. Zato sam se i zaljubio u ovaj posao."

Veliki interes za ovaj zanat

Tečajevi u pogrebničkoj akademiji su popunjeni do posljednjeg mjesta. Godišnje se 500 polaznika ove škole tako priprema za ovaj poziv. U zgradi pogrebničke akademije, udaljenoj otprilike 10 minuta hoda od groblja, zanatlije se brinu za onaj "dekorativni" dio posla: šminkanje mrtvaca. U takozvanoj sobi za higijenu docent Heiko Mächerle objašnjava metode uljepšavanja mrtvaca dok njegovi učenici potvrđuju kimajući glavom. Iako mnogima to izgleda ogavno, i to je svakodnevica jednog pogrebnika, objašnjava 22-godišnji Dominik Roth, učenik ove akademije.

"Članovi obitelji često tako uzrujani dođu u pogrebno društvo i ti si prva osoba, koja im kaže da će sve biti u redu i da ćemo taj veliki gubitak na dostojan način popratiti i omogućiti lijep oproštaj." A dočaravanje prirodne boje šminkanjem je pritom, kaže ovaj zanatlija, ipak jedan od lakših zadataka ovoga psihički veoma zahtjevnog posla.

Autori: Heiner Kiesel/M. Martinović

Odg. ur.: Z. Arbutina