Španija protiv nezavisnosti Katalonije

Bilo je očekivano. Španija ne želi da Kataloncima dozvoli ni mogućnost kako bi pokušali da dobiju nezavisnost svog regiona. Nakon sedmočasovne debate, u noći s utorka na srijedu, 299 poslanika Parlamenta Španije u Madridu je glasalo protiv zahtjeva koji je uložila regionalna katalonska vlada. Za je glasalo 47 poslanika. Ovaj projekat nije naišao na odbijanje samo kod pripandika konzervativne španske vlade premijera Marijana Rahoja, već su protiv i opozicioni socijalisti.

"Ovakve namjere nisu u saglasnosti sa Ustavom Španije", kazao je Rahoj tokom svog govora u parlamentu. "Govori se o nekom suverenitetu koji ne postoji. Španski ustav ne poznaje nikakav lokalni suverenitet ili suverenitet regiona", kazao je premijer Kataloncima i naglasio kako nije istina da su Katalonci pod pritiskom ostatka Španije.

Mas ne odustaje od referenduma

Premijer Vlade Katalonije, Artur Mas je odbio da u Madridu lično obrazloži svoje zahtjeve. A njega su u utorak u Madridu predstavljala trojica poslanika regionalnog parlamenta. Mas je kazao i da od plana održavanja referenduma neće odustati bez obzira na negativan ishod glasanja. "Parlament može da odbaci zakon, ali ne može da spriječi volju katalonskog naroda", kazao je Mas.

Artur Mas prijeti i prijevremenim izborima, koji bi predstavljali uvod u „jednostrano proglašavanje nezavisnosti“. Kai-Olaf Lang iz Fondacije za nauku i politiku (SWP) u Berlinu, smatra da mogući rasplet događaja ne bi trebalo da ide u tom pravcu. „Onog trenutka kada zahtjev katalonskih vlasti bude odbijen, Barselona će tražiti alternativu kako građanima koji žive u tom regionu, da omogući da kažu šta imaju o ovom pitanju“, kaže Lang u intervjuu za DW.

Politički analitičari očekuju da će umjesto zagovaranja izbora, katalonski političari u svom parlamentu izdejstvovati usvajanje zakona, koji će omogućiti neku vrstu glasanja, nalik referendumu. Mada je malo vjerovatno da bi jedan takav zakon mogao postati pravosnažan. Propisi u tom domenu veoma su jasni: o raspisivanju referenduma može da odluči jedino centralna vlada u Madridu. Međutim, Katalonci neće odustati, nakon ljetnje pauze iskoristiće sve pravne mogućnosti u namjeri da ostvare zacrtani cilj. Ukoliko svi pokušaji propadnu, to će svakako biti povod za izbore u Kataloniji. Doduše, ništa od toga neće biti izvodljivo do kraja ove godine.

Strasti bi se svakako mogle primiriti ako bi savezna vlada pokazala spremnost na kompromis u ravnopravnijoj raspodjeli budžeta, koju traže katalonske vlasti. Madrid do sada nije pokazao spremnost na dogovor, zbog čega je Barselona pojačala pritisak za raspisivanjem referenduma. „Pitanje je koliko je još vremena ostalo za razgovore o svemu tome“, dodaje Lang.

Raste broj građana koji podržava ideju o nezavisnosti

Iz godine u godinu u Španiji sve više tinja sukob, koji dijeli zemlju. Posljednji vrhunac zahtjeva za nezavisnošću odigrao se velikim protestima prije dvije godine. Više od milion ljudi je 2012. godine izašlo na ulice sa porukom „Katalonija, nova država u Evropi“. Protesta je bilo i prošle godine, ipak nešto mirnijih i manjih. Na stotine hiljada ljudi uhvatilo se tom prilikom za ruke formirajući kolonu dugu 400 kilometara.

Ideja o održavanju referenduma nailazi na sve veću podršku članova vlade, ali i opozicionih lidera, koji su ranije ovu temu vješto izbjegavali. Neki tvrde da je podrška za održavanja referenduma oduvijek bila velika, a da je u međuvremenu porastao i broj onih koji prizivaju nezavisnost Katalonije. Takvo raspoloženje naslućuje se i u samom parlamentu.

I istraživanja javnog mnjenja govore u prilog toj tezi. Oko 49 odsto Katalonaca smatra da bi nezavisnost od Španije bila najbolje rešenje. Dodatnih 19 odsto građana, izjasnilo „više za“ nego protiv referenduma i nezavisnosti. Zanimljivo je i da se više od polovine ispitanika izjašnjava Katolncima, a 38 odsto i kao Katalonci i kao Španci. „Zanimljivo je i da se više imigranata druge generacije tako izjašnjava“, primjećuje Jorg Mose, naučni saradnik sa Univerziteta u Minsteru.

Sve više regiona priziva nezavisnost

Ponos i samouvjerenost Katalonaca povezana je s privrednim razvojem regiona tokom 70-ih godina prošlog vijeka. Otvarano je sve više radnih mjesta, primanja građana bila su sve bolja. Čak i danas je katalonska oblast u kojoj živi oko 16 odsto stanovništva Španije, natprosječno uspješnija od ostatka zemlje. Gotovo petinu bruto društvenog proizvoda zemlje pokriva Katalonija, koja je odgovorna i za četvrtinu državnog izvoza. Nezadovoljstvo raste zbog gubitaka od sedam do devet odsto, za koje je odgovorna raspodjela državnog budžeta, kojom se dosta novca sa sjevera Španije usmjerava u ugrožene, siromašnije regione. Katalonci to ne žele.

Problem ove vrste postoji i u drugim dijelovima Evrope. Ekonomski primarno jaki regioni kojima centralne vlasti uzimaju novac, ne bi li pomogle drugim oblastima, sve glasnije govore o referendumima i nezavisnosti. I u južnom Tirolu u Italiji političke i privredne okolnosti podsjećaju na Kataloniju u Španiji. Slično raspoloženje preovladava i u belgijskoj Flandriji.

Najprije se govorilo o potrebi za većom autonomijom, a onda i o nezavisnosti. Povremeno se i u Bavarskoj mogu čuti razmišljanja uticajnih političara, kojima je dosta izdvajanja za finansijski ugrožene pokrajine. Škotska takođe pokušava da izdejstvuje finansijsku i političku nezavisnost od ostatka Velike Britanije.

Ipak, prilike u Kataloniji ne mogu se porediti sa pomenutim regionima, tvrde stručnjaci. Barseloni je dosta finansijskih, solidarnih izdvajanja, ali to nije ključni razlog, kaže Mose. „Za mnoge je regionalni ili bolje rečeno nacionalni identitet važniji, bez obzira na finansijski aspekt priče o nezavisnosti.“

Autori: Š. Hepner / K. Valc / J. Leon

Odgovorni urednik: Svetozar Savić