Šri Lanka između prošlosti i budućnosti

Šrilankanska vojska je u maju 2009. godine oslobodila posljednja područja na otoku koja su bila pod kontrolom militantnih separatističkih Oslobodilačkih tigrova tamilskog Eelama (LTTE). Predsjednik Mahinda Rajapaksa je 18. maja proglasio kraj građanskog rata. Prema navodima Ujedinjenih naroda u tom je ratu poginulo 100.000 ljudi, samo 40.000 u posljednjim ratnim mjesecima. Međunarodne humanitarne organizacije su izvještavale o 280.000 izbjeglica, uglavnom Tamila sa sjevera i istoka zemlje koji su bili smješteni u pretrpanim izbjegličkim logorima u kojima su vladale glad, bolesti i nedostatak vode.

No unatoč tomu je na ljeto 2009. godine zavladalo veliko olakšanje. Pogotovo većinsko singaleško stanovništvo je tada gajilo veliku nadu da će napokon nastupiti vrijeme mira i pomirbe. Predsjednik Rajapaksa i njegova koalicija „United People's Freedom Alliance“ (UPFA) su na parlamentarnim izborima 2010. osvojili apsolutnu većinu.

Predsjednik je tada stalno ponavljao da će se posvetiti rješavanju problema tamilske manjine na sjeveru i istoku otoka. Tamili su u to vrijeme bili u šoku zbog ratnih zločina, velikog broja ljudskih žrtava, progona i uništavanja njihove regije. Tražili su pravdu i bili su skeptični hoće li i kako će predsjednik ispuniti svoja obećanja.

Razvojni projekti i pravo suodlučivanja u političkim pitanjima

Pet godina poslije, predsjednik Rajapaksa i dalje drži vlast čvrsto u svojim rukama, ali mišljenja o uspjehu njegove Vlade su podijeljena: Život u Šri Lanki se znatno poboljšao, prije svega za Singaleze koji čine većinsko stanovništvo koje živi izvan granica nekadašnjih ratnih područja, kaže Jehan Perera iz šrilankanske nevladine organizacije National Peace Council. „Danas se više ne moraju bojati atentata.“ Vlada je na sjeveru i istoku zemlje provela nekoliko razvojnih projekata i zalaže se za ekonomski razvoj i ulaganja. No Tamili, koji su na tom području u većini, još uvijek žive u teškim uvjetima, izjavio je Perera u razgovoru za Deutsche Welle. „Vojska je ondje i dalje jako prisutna. Ona kontrolira upravu, a zaplijenila je i velike površine zemlje zbog „razloga nacionalne sigurnosti“. Mnogi se ljudi zato nisu mogli vratiti svojim kućama te i dalje žive u izbjegličkim logorima. Ondje vlada veliko siromaštvo, nedostaje smještajnih kapaciteta, ali i mogućnost bilo kakve zarade.“

Prošle se godine činilo da će stvari krenuti na bolje. Tada je najveća tamilska stranka osvojila izbore za provincijska vijeća na područjima naseljenim Tamilima na sjeveru i istoku zemlje. Bili su to prvi izbori u toj regiji nakon nekoliko desetljeća. „Vrlo je pozitivno da je Vlada odobrila izbore i to se može shvatiti kao korak ka većoj demokraciji“, kaže Jehan Perera. No kvaka je u tome da središnja Vlada izabranim provincijskim vijećima ne priznaje njihove ovlasti koje im po zakonu pripadaju.

„Zastupnici provincijskih vijeća nemaju nikakvu moć. Sve njihove odluke ovise o guverneru kojeg je postavio predsjednik. Njima se mora dati manevarski prostor koji je predviđen zakonom. No to se dosad nije dogodilo.“

„Propalo pomirenje“

Kad je riječ o pomirbi, za tamilsko stanovništvo je pravo suodlučivanja u političkim pitanjima najvažniji element. Promatrači napominju da Tamili ne dijele stav Vlade da je pomirba moguća putem razvojnih projekata. Odnos između budističkih Singaleza, koji čine većinsko stanovništvo, i hinduističkih Tamila, koji na Šri Lanci čine manjinu, pun je nepovjerenja. „Šri Lanka je i dalje u post-ratnom stanju u kojem se nitko ne bavi uzrocima sukoba i u kojem još nisu zacijelile rane među pojedinim etničkim skupinama, isto kao ni u odnosima između Tamila i države“, upozorava Perera.

Sličnog je mišljenja i Soosaipillai Keethaponcalan, stručnjak za Šri Lanku koji na Univerzitetu Salisbury u Marylandu podučava studente kako se rješavaju konflikti.

„Pomirba je velikim dijelom propala. Rekao bih čak i da je društvo danas više polarizirano nego prije pet godina.“ Razlog: „Vlada do danas nije poduzela nikakve učinkovite političke mjere da riješi probleme manjina. Propustila je dobru priliku za to koja joj se pružila nakon završetka građanskog rata.“

Rješavanje pitanja iz prošlosti

Tamili traže od Vlade odgovor na pitanje što se dogodilo s članovima njihovih obitelji koji su nestali u ratnom vihoru – to je za njih još jedan uvjet za pomirbu. „Mnogi ljudi još uvijek vjeruju da njihovi očevi i braća nisu mrtvi, nego da su skriveni u nekom zatvoru ili zarobljeničkom logoru. Oni zahtijevaju odgovore na svoja pitanja“, kaže Perera.

Vlada je 2010. godine zbog međunarodnog pritiska sazvala takozvanu "Lessons Learnt and Reconciliation Commission (LLRC)". Ona je preporučila osnivanje neovisnog istražnog povjerenstva kako bi se u prvom redu razjasnila sudbina velikog broja nestalih osoba. No to dosad nije polučilo nikakve rezultate: „Članovi komisije traže od ljudi da im kažu informacije o nestalim članovima obitelji. Oni im pričaju svoje priče. No nisu dobili nikakav odgovor.”

Međunarodne organizacije za ljudska prava optužuju i vojsku i separatiste za ratne zločine, između ostalog i za ciljane napade na civile, otmice i ubojstva vojnika i zarobljenika. Human Rights Watch i Amnesty International kritiziraju dosadašnje Vladine postupke. “Trenutačno ne postoji vjerodostojan proces pomirenja u toj državi”, zaključuje Human Rights Watch u svom izvješću o stanju u Šri Lanci za 2013. godinu. “Žrtve već pet godina čekaju pravdu i kažnjavanje krivaca.”

Međunarodna istraga

Zato je Vijeće za ljudska prava u martu u Ženevi donijelo odluku o pokretanju neovisne istrage. Međunarodna komisija bi trebala istražiti kršenje ljudskih prava od strane Vlade i pobunjenika u razdoblju od 1983. do 2009. godine. Colombo prosvjeduje protiv te rezolucije i osuđuje je kao pokušaj uplitanja u unutarnja pitanja, navode krugovi iz Vlade.

Mnogi pripadnici većinskog singaleškog stanovništva slažu se s mišljenjem svoje Vlade. Još nije jasno kako bi povjerenstvo Ujedinjenih naroda trebalo raditi u takvom okruženju. Glasnogovornik Visoke Povjerenice Navi Pillay još ne želi govoriti o detaljima.

Ocjene o međunarodnoj istrazi se dosta razlikuju. “Istraga samo dodatno polarizira društvo u Šri Lanci i produbljuje neprijateljstva”, tvrdi stručnjak za konflikte Keethaponcalan u razgovoru za DW. “Svatko zna da su obje strane počinile ratne zločine. ”I National Peace Council se protivi istrazi s obzirom na snažan otpor u zemlji.

“Mi unatoč tomu vidimo potrebu za rješavanjem pitanja iz prošlosti. No mi se zalažemo za iskren, interni postupak koji mora biti u skladu s međunarodnim standardima“, kaže Perera. “Želimo utvrditi što se dogodilo, ali ne s ciljem kako bismo nekoga kaznili nego kako bismo pomirili ljude.”

No taj bi postupak trebala pogurati Vlada jer samo ona ima moć da promijeni sustav, napominje Keethaponcalan. No ovaj stručnjak istovremeno upozorava i da bi etničke skupine trebale jedna drugoj izići ususret te dodaje: “I Tamili bi trebali slati pozitivne signale Singalezima. Jer, htjeli to oni ili ne, oni moraju živjeti zajedno u ovoj zemlji.”