Šta danas znači biti ateista u BiH?

Radni naslov tribine „Ateisti – nova manjina?“, koja je održana sinoć, 18.01.2010., iznjedrio je odmah na početku mnogo pitanja iz praktičnog života: „Može li danas u BiH ateista biti dekan fakulteta ili direktor BH-telekoma?“ – pitao je profesor Enver Kazaz brojnu publiku koja je jedva stala u malu salu Mediacentra. Niko nije naglas odgovorio, jer da ne može – to se podrazumijeva! Kako smo i zašto, u relativno kratkom razdoblju, prešli put od sistema u kojem je vjerski identitet bio nepoželjan, do sistema (ima li ovdje uopšte sistema?), u kojem je odbijanje da se pripada bilo kojoj vjerskoj grupi, proglašeno 'nedostatkom morala'? Je li zaista moralno kad reis Cerić kaže da bez vjere nema morala? I konačno, šta danas u BiH znači biti ateista? Da li je riječ o slobodi izbora ili kategoriji manjinskog identiteta?

Učesnici tribine su pokušali dati odgovore na ova pitanja, a to su profesori Enver Kazaz i Ugo Vlaisavljević, Marko Antonio Brkić, direktor Inter-religijskog instituta u BiH i Katarina Crnjanski Vlajčić, magistrica religijskih studija Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije u Sarajevu. Moderator tribine je bio Davor Marko, tutor na postdiplomskom programu Demokratije i ljudskih prava, Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije u Sarajevu.

„Ateizma ima i u crkvenim zajednicama“

„O definiranju ateizma veoma je teško govoriti. U nekim krugovima i knjigama, otprilike, postoji teza da ima onoliko ateizama, koliko ima teizama, pa se miješaju ovi pojmovi sadržajno i opsegom. Mi možemo posmatrati iz ove moderne, iako još ne iz postmoderne perspektive, ateizam kroz vlastita iskustva i kroz ono što je nama dostupno ovdje u evropskom, odnosno, istočnoevropskom miljeu. Ateizam danas, dominantno predstavlja indiferentnost prema pitanju transcendencije u religioznom smislu, dakle, pitanju Boga, božanskoga i božijega“, rekao je Marko Antonio Brkić i dodao da mnogi teoretičari danas predstavljaju ateizam kao izbor koji nije antipod teizmu. Antipod religiji ili teizmu bio bi - nihilizam.

„Ateizam koji smo mi živjeli je uglavnom, bio marksističkog tipa. Danas ateizma ima mnogo više nego što pretpostavljamo. Ima ga i u crkvenim zajednicama. Drugim riječima, ateizam je stvarno proživljavanje života, kao da Boga nema. Ateista odriče mogućnost postojanja Boga i uloge koju on može igrati u ljudskom iskustvu, ali takođe, ateizam može imati i pozitivan i negativan učinak na religiju i teologiju“, rekao je Brkić i naglasio da crkva ulazi u dijalog sa ateizmom postavljajući prije svih pitanje - kako je moguće utemeljiti moral iz ateističke perspektive? Marko Antonio Brkić je svoje izlaganje završio parafrazirajući zanimljive teze nekih savremenih teoretičara da ateizam danas vrši onu kritiku religije, kakvu su religije vršile u trenutku kad su se one pojavljivale na društvenoj sceni. „Ateizam nije ogorčenost na religiju, nego je ogorčenost na krivu praksu religije. Dakle ne na kršćanstvo, nego na kršćane. Ne na islam, nego na muslimane“, rekao je Brkić i dodao da, ako je svijet bez Boga nezamisliv, nezamisliv je i bez ateizma, takođe.

Sukob „teista“ i „ateista“

Ugo Vlaisavljević se u svojoj diskusiji bavio kontekstualiziranjem odnosa teizma i ateizma na javnoj sceni, u medijima i na forumima i zaključio da u javnom prostoru, evidentno, tinja neka vrsta sukoba između 'dvije strane': teista i ateista. „Ovaj skup (javna tribina, op.a.), se može doživjeti i kao potreba da se čuje glas onih koji nisu vjernici, jer se čini da u javnosti predominira glas vjernika. Sve je to dio političke konstelacije, povijesnog sklopa i naslijeđa koje je, u našem slučaju, vrlo važno, a to je smjena režima koji su u pokazivanju ateističkog prvi, a teističkog ovaj koji ga je naslijedio, oba militantni u iskazivanju stava spram vjerovanja ili nevjerovanja“, rekao je Vlaisavljević i naglasio da je etnos koji vodi politiku u svim segmentima BiH, zapravo vjerska grupa.

„Mi svi znamo da je naš etnički identitet, ustvari, identitet vjerske grupe“, kaže Vlaisavljević i dodaje da se ateisti danas pojavljuju uglavnom kao agnostici. „Ali, agnosticizam ateista ne znači gubitak moralnog tla. Agnostik moralnost naprosto, ne preuzima iz religije nego iz drugih izvora.“ Svoje izlaganje je završio vrlo interesantnim poređenjem: „Ako je Njutnu za njegovu mehaniku neba moglo biti rečeno – da, sve je to uredu, ali gdje vam je tu Bog? – ako danas u BiH sekularizam treba da se sačuva, onda ne treba da pitamo – a gdje vam je tu ateista?“

„Za scijentologe igra Tom Kruz, a za mormone Tom Henks“

Svoja zapažanja o zanimljivoj temi „Ateisti – nova manjina“, Katarina Crnjanski Vlajčić je iznijela koristeći iskustva stečena na svom magistarskom radu o protestantskoj zajednici u BiH i regiji. „Tražeći podatke o tome koliko ljudi u ovoj zemlji znaju o protestantizmu, posjetila sam neke forume i pronašla ovo pitanje. Dakle, pita jedan posjetilac foruma u čemu je razlika između scijentologa i mormona, a drugi mu odgovara: 'Za prve igra Tom Kruz, a za druge Tom Henks'.“ Ona je dodala da je jedno od vrlo bitnih pitanja i koliko je danas prihvatljivo odabrati opciju koja u sredini nije većinska, što može donijeti i različite vrste problema. Zanimljiva je primjedba Katarine Crnjanski Vlajčić bila i ova: „Koliko danas ateista prima čestitke svojih prijatelja za vjerske praznike?“

„Ja sam deklarirani ateista, a moja kćerka je vjernica – deklarirana muslimanka, i ja nemam nikakav problem s tim“, rekao je na početku svog izlaganja Enver Kazaz. Iz publike se čuo komentar: „Ali, ona ima s tobom!“ što je dobro nasmijalo sve prisutne. „Naravno da bi bilo dobro, da umjesto vjeronauke u školama imamo nešto što bi se zvalo – kultura religija, gdje bismo imali školu, dakle, ako govorimo o državnim školama, kao sekularnu instituciju. Ali, to nije tako i mi vidimo koliko se religija u našem društvu približila ideologiji. Žestoko kritikujem način na koji kantonalno ministarstvo nauke i obrazovanja (Sarajevskog kantona, op.ur.) preko Arzije Mahmutović, manipulira zapravo djecom, uvodeći islamski vjeronauk u vrtiće. Postoji dobna granica do koje djecu ne smijete uvoditi u vjeronauk i ovdje je to u sukobu čak i sa vjerskim kanonom. To bi trebalo da bude predmet rasprave unutar religijskih institucija, to je njihov domen i njihovo pravo. A ovako, vidimo da je to postala stvar ideološke i političke moći,“ naveo je Enver Kazaz.

Nakon uvodnih izlaganja razvila se veoma zanimljiva i vrlo burna diskusija između vjerujućih i nevjerujućih, a najviše kritika odnosilo se na izlaganje Marka Antonija Brkića, koji je prema nevjerujućim ili ateistima „pokazao nedovoljno poštovanja“. U svakom slučaju, otvorena je zanimljiva tema kojoj se, ne nazire kraj. Za početak, važno je razgovarati.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odg. urednica: Marina Martinović