Što je razlog čestim samoubojstvima njemačkih vojnika?

Tijekom 20 godina, koliko dugo već njemački Bundeswehr sudjeluje na zadacima u inozemstvu, ukupno je 19 vojnika počinilo samoubojstvo. Kada se ima na umu da je tijekom ta dva protekla desetljeća život izgubilo sveukupno 99 vojnika – to znači da je njih čak 20 posto počinilo samoubojstvo. Iako se Der Spiegel poziva na podatke objavljene na jednoj internetskoj stranici Bundeswehra, glasnogovornik Saveznog ministarstva obrane do sada nije komentirao  navode koje su u međuvremenu prenijele i brojne njemačke novinske agencije.

Trenutno se na zadacima u inozemstvu nalazi 7.100 njemačkih vojnika i vojakinja. Od njih je oko 5.100 stacionirano u Afganistanu, u okviru međunarodnih mirovnih ISAF snaga, a 15 ih je još uvijek i u Bosni i Hercegovini u okviru misije EUFOR-a. Prema podacima njemačkog Saveznog ministarstva obrane, do sada je na zadacima u inozemstvu sudjelovalo sveukupno više od 300.000 vojnika i vojakinja.

 Samoubojstva iz depresije i očaja

Od njih su se mnogi, kako navode njemački mediji, vratili kući traumatizirani, s gotovo svim tipičnim simptomima klasičnog PTBS-a (posttraumatski stresni poremećaj): nesanica, lupanje srca, depresija, strahovi, napadi panike i prije svega takozvani flash back-ovi. Riječ je o psihičkom fenomenu koji nastupa iznenada, u naizgled sasvim normalnoj, svakodnevnoj situaciji no koja u sebi ipak sadrži neki „element“ proživljene traume: primjerice zvuk helikoptera, određeni mirisi, prašina, zvuk nekog alarma i slično. To osobu „vraća“ ponovno u staru, traumatičnu situaciju.

Koliko je s ovim i sličnim simptomima bez profesionalne pomoći zapravo teško ili gotovo nemoguće normalno (ili uopće) živjeti, svatko si može predočiti i sam. No, kako su već ranije pisali njemački mediji, upravo je to bila vrlo često sudbina njemačkih vojnika.

600 zahtijeva, svega trećina priznata

Bez pomoći i - što je još mnogo teže – bez službenog priznanja od strane Bundeswehr-a da je riječ o (psihičkom) oboljenju dobivenom na radnom mjestu, odnosno, na zadatku, mnogi su vojnici bili prepušteni samima sebi.

Prema navodima njemačkog tjednika, vojnici su se sami morali boriti za priznanje svoje bolesti, hodajući od jednog do drugog liječnika, od jednog do drugog vještaka koji bi im potvrdio oboljenje. Na ovu praksu reagirao je i nekadašnji povjerenik za Bundeswehr u Parlamentu, Reinhold Robbe.

Na podatke od prošle godine prema kojima je tek jedna trećina od 600 zahtijeva vojnika da im se prizna psihičko oboljenje uslijed vojnih akcija na terenu u inozemstvu, bila prihvaćena od strane Bundeswehr-a, ondašnji povjerenik u njemačkom Parlamentu, Robbe je vrlo oštro reagirao.

„Gotovo da bi se moglo reći da iza svega stoji jedan dobro razgrađeni sustav čiji je jedini cilj da brojke psihički oboljelih vojnika pokušava spustiti na najniži mogući minimum. Činjenica da se vojnici sami moraju boriti za svoja prava, godinama ići od vrata do vrata te da se stoga povrh svega osjećaju napuštenima i od vojske i od države je gotovo skandalozna“, rekao je još prošle godine Reinhold Robbe.

Autor: Željka Telišman (Der Spiegel, agencije)

Odg. ur.: Zoran Arbutina