Što su Bosanci za Sent Luis, to su Slovaci za Volfstal

Prohladno jesenje jutro u austrijskom Volfstalu (Wolfsthal), nadomak slovačke granice. Dok centar gradića još uvijek spava, Miro Jankov već je na gradilištu i sa radnicima dogovara završne poslove. Njegova nova kuća izgleda moderno, posebnu pozornost privlače oštro kosi krov i ogromni zeleni prozori. Ostale kuće u ovom dijelu Volfstala izgledaju slično. Ovdje, objašnjava nam Miro Jankov, gradi uglavnom imućnija klijentela.

"Ja sam Slovak i profesor muzike", priča Miro, "Moja prva komšinica je takođe Slovakinja i radi u Bratislavi kao poreska savjetnica. Drugi komšija je inžinjer, i on je Slovak, treći je fotograf, takođe Slovak, samo u ovom dijelu grada živi oko 60 slovačkih porodica i može se reći da je ovo mjesto praktično predgrađe Bratislave."

Miro Jankov predaje klavir na srednjoj muzičkoj školi u Bratislavi, a razlog zbog kojeg gradi kuću u ovom dijelu Austrije prilično je jednostavan: zemljište je ovdje bilo jeftinije nego u Slovačkoj, a poreska stopa na nekretnine niža. Bratislava se istovremeno pretvara u evropsku metropolu, objašnjava Miro, i tako postaje sve skuplja. Zato mnogi Slovaci kuće grade u do sada ne tako cijenjenim i prilično nerazvijenim pograničnim područjima u Austriji. Samo u Volfstalu je u zadnjih pet godina sagrađeno preko 70 kuća, a u cijeloj regiji preko 400.

Nove komšije, nove perspektive za privredu

Mali Volfstal – svega 900 stanovnika - od toga je do sada imao dosta koristi. Zbog novih stanovnika otvorene su tri nove prodavnice i dva kulturna udruženja, mjesto ponovo ima liječnika, a uvedena je i direktna autobuska linija na relaciji Volfstal-Bratislava. Ovim autobusom Slovaci iz Austrije odlaze na posao u svega sedam kilometara udaljenu Bratislavu, no njihova djeca u školu i u vrtić idu ipak u samom Volfstalu. Vaspitačica Ana kaže da se djeca dobro uklapaju u novu okolinu.

"Djeca se, kao i njihovi roditelji, zaista trude da se integrišu, da nauče njemački jezik i jako su obazrivi. Međutim i austrijska djeca uče slovački jezik, tako da se zajednički jako dobro snalazimo u ovoj novoj situaciji."

I vrtić postao pretijesan

Dok razgovaramo sa vaspitačicom Anom, ispred vrtića se pale građevinske mašine. Vrtić je, naime, postao premali, pa se proširuje. Šeretsko objašnjenje za novonastalu situaciju daje nam majstor Heinci. "Jako jednostavna stvar", kaže on "gdje se pravi puno djece, prave se i novi vrtići. I dobro je da je tako", smije se Heinci i daje se na posao.

Sa novim sugrađanima zadovoljni su i drugi stanovnici Volfstala. Gospođu Mariju susrećemo ispred jedne novootvorene prodavnice. "Svi Slovaci koje sam do sada upoznala ovdje u Volfstalu su jako ljubazni. To su bolje stojeće porodice, i moram vam priznati da je sa njima naše mjesto oživjelo."

I Austrijanci 'otkrili' Bratislavu

Ovaj dio Austrije spada u najsiromašnije dijelove zemlje i do sada nije bio "na cijeni". Stanovništvo živi mahom od poljoprivrede, industrije nema, mladi najčešće žele odseliti, a zanatlije i radnici rade uglavnom u 70 km udaljenom Beču. Ranije su se stanovnici ovog kraja plašili njihovih "istočnih komšija", ali se sa otvaranjem granica mišljenje Austrijanaca o Slovacima protpuno promijenilo; priča nam Jan Kilovski, vozač autobusa na liniji Volfstal-Bratislava.

"Ja dnevno po nekoliko puta pređem granicu koja je nekada razdvajala Istok i Zapad. Da mi je to neko pričao prije 40-tak godina, to mu ni u snu ne bi povjerovao", priča nam Jan, da bi nam onda, kako kaže, otkrio i jednu tajnu. Ne samo da se ljudi ovog kraja više ne plaše Slovaka i Slovačke, šta više, on iz dana i dan ima sve više putnika Austrijanaca. I to onih koji su posao u dalekom Beču zamjenili za posao u komšijskoj Bratislavi. "Vremena se mijenjaju", kaže Jan, "važno je samo biti otvoren, imati dobre namjere i raskrstiti sa onim što je bilo u prošlosti."