Švorc sam ali putujem svijetom

Sve dok je polupraznih automobila i slobodnih kauča na svijetu, naši sagovornici ne žele plaćati prevoz i smještaj po hotelima. Jelena, Ivana, Stevan i Igor su prosječni mladi ljudi iz BiH. Od njih četvoro troje je nezaposleno. Da štede novac, ne mogu jer ga nemaju. Ipak, putovanja za njih ipak nisu nedostižan san, već redovna pojava. Oni stopiraju, kampuju, traže besplatno prenoćište preko interneta (couchsurfing). Poručuju svima da se s malo novca može mnogo toga vidjeti i doživjeti.

„Za ljetovanje sam ove godine potrošila 110 KM. Ljudi u to prosto ne vjeruju. Nevjerovatna im je priča da smo išli od Banjaluke do Ade Bojane u Crnoj Gori autostopom, a još nevjerovatnije da smo jeli, pili i spavali (u šatoru) deset dana za 55 evra“, kaže Jelena.

Stopirao od Banjaluke do Istambula

Iako većina stanovništva živi u besparici, potrošački mentalitet zahvatio je i bh. građane, smatraju ovi omladinci. Mnogi se zadužuju i ljetuju u popularnim odmaralištima. Umjesto toga, mogli bi malo više vjerovati jedni drugima, družiti se, upoznavati i svakako manje potošiti, savjetuje Jelena. „Svi to gledaju s negativne strane, misle da će im se nešto loše desiti, da im neće niko stati, ne spava im se u šatoru i slično“. Kada je riječ o bezbijednosti i eventualnim neugodnostima, ovi Banjalučani imaju samo pozitivna iskustva. Nikad ne putuju sami već najčešće po dvoje.

Vozači su bili više nego ljubazni i dobronamjerni, čak su dijelili sa stoperima hranu i piće, kaže Stevan. On je autostopom proputovao cijelu bivšu Jugoslaviju.
A najudaljeniji grad do kojeg je stigao stopirajući jeste Istambul. Veliki broj saputnika i vozila je iza njega, i samo pozitivni utisci. „Vozio sam se s najmanje stotinu različitih vozača. Nikakvih problema nisam imao. Najčešće staju kamiondžije, ali stao nam je npr. i jedan rumunski meteorolog, zatim kompercijalista koji nas je počastio paštetama koje razvozi, itd“.

Stati pored ceste, dići palac i čekati da se vozilo zaustavi, za neke ljude je ipak previše i ne osjećaju se ugodno u toj ulozi. I oni naravno imaju potrebu za jeftinim prevozom i putovanjima. Dosta pomažu društvene mreže na internetu gdje se potencijalni saputnici pronalaze, zajedno putuju i dijele troškove.

Dvadesetšestogodišnja Ivana iz Banjaluke redovno koristi ove mogućnosti. Putem Facebook grupe „tražim-nudim prevoz“ kontaktira osobu koja ide do istog odredišta, nakon čega se dogovaju o svim detaljima. Razlozi za ovakav način putavanja su, kaže brojni. „Nije u pitanju samo finansijska, već i ekološka isplativost. Ako neko već koristi auto i putuje, zašto da ne poveze još jednu ili dvije osobe. Naravno, može se naći i dobro društvo“.

„Besparica je samo izgovor“

Komentari i „lajkovi“ prethodnih saputnika omogućuju da se koliko toliko provjeri da li je osoba pouzdana ili ne. Nije imala nikakvu neprijatnost s dosadašnjim vozačima, i vjeruje da su one izuzetno rijetke. „To su normalni ljudi, najčešće veoma zanimljivi, jer inače ne bi to ni radili da nisu opušteni i zabavni“, dodaje Ivana.

Ovi mladi ljudi primjer su da se ne mora se baš sve skupo platiti i da novac ne garantuje dobar provod. Ivana vjeruje da su barijere samo u glavi pojedinca.
„Većina mladih ne razmišlja o nekim alternativnim opcijama ako nemaju novca. Nije sramota biti siromašan, ali mnogi se toga stide. Neprijatno im je da koriste ovakav vid prevoza. U početku su to radili samo osvješteni pojedinci, ali se taj krug polako širi“.

„Neophodno je međusobno povjerenje“

Jeftino putovanje zahtijeva i određeno planiranje sedmicama unaprijed. Nakon što se prevezete do željene lokacije, valja negdje i prespavati, po mogućnosti besplatno. Za to je tu je popularni „couchsurfing“ ili spavanje na tuđem kauču.
Mladom ekologu, Igoru ovo je sastavni dio putovanja. Ipak, češće je bio u ulozi domaćina. Na svom kauču u iznajmljenom jednosobnom stanu u Banjaluci, prenoćište je prožio brojnim turistima sa svih kontinetata.

„Couchsurfing“ vidi kao nešto mnogo važnije od finansijske uštede i druženja.
„Najvažnije je izgrađivanje povjerenja u ljude. Danas vlada atmosfera straha i paranoje. Ovo je suprotno svemu tome“. Igor želi obići mnoge zemlje svijeta, upoznati nove kulture i različite ljude, a spavanje u hotelima i apartmanima za njega nije opcija.

Autorka: Aleksandra Slavnić
Odg. urednica: Jasmina Rose