241209 Tsunami Frauen

Jedna studija britanske humanitarne organizacije Oxfam je pokazala: U cunamiju koji je prije tačno pet godina pogodio jugoistočnu Aziju, stradalo je tri do četiri puta više žena, nego muškaraca. Jedan od razloga zašto je među 300.000 žrtava bilo više žena je što mnoge od njih nisu znale da plivaju.

Da cunami može biti i šansa za novi početak, shvatila je i Sindhika. Ona je majka četvero djece i nakon cunamija se razvela od svog muža, koji je bio bez posla i tukao je. Bila je svjesna da je tako postala predmet osude ostalih mještana, da je to značilo izolaciju.

"Muž me tukao i nije bilo nikoga ko će da mi pomogne. Danas moje troje djece ide u školu, zaradim nešto novca. Želim da barem svojoj djeci pružim šansu za bolji život."

Uz pomoć humanitarne organizacije Sarvodaya, koja na Šri Lanci podržava isključivo žene, Sindhika je shvatila da može preživjeti i bez pomoći svoje porodice, da može sama da donosi odluke o svom životu.

Tradicija ne ide na ruku ženama

Žene u ovom dijelu Azije u društvu važe za manje vrijedne od muškaraca. Jedan od razloga je što se za djevojke mora platiti miraz prilikom udaje. Mladići ostaju u krugu porodice, oni su neka vrsta sigurnosti za roditelje kada ostare. Upravo ovu tradiciju pokušava da prekine organizacija SNEHA koja djeluje u Indiji, kaže jedan od njenih saradnika S.V. Gerome.

"Mi smo odlučili da svu pomoć dajemo isključivo ženama. Muškarci često piju, kockaju i potroše brzo novac. Ženama smo objasnili da je važno da štede. U našim grupama svaka žena mjesečno uštedi oko 100 rupija, što iznosi euro i osamdeset centi. Za to dobijaju kamate. Status žena u seoskim zajednicama gdje mi djelujemo se promijenio. One su uključene u donošenje odluka i često od njih savjet traže i seoske starješine."

Mikrokreditima do samostalnosti

Ova organizacija ženama dodjeljuje mikrokredite od 80 do 160 eura. Za te pare one kupuju perad, krave, koze, ili pokreću neki mali posao. U 99 odsto slučajeva žene uspješno otplate dug. Žene formiraju i grupe za međusobnu pomoć. U njima im socijalne radnice objašnjavaju kako da održavaju higijenu, kako bi izbjegle širenje bolesti. 39-godišnja Shanti danas živi u jednom novoizgrađenom naselju u blizini južnoindijskog grada Nagapatinam.

"Puno sam naučila. Naprimjer da uvijek moram da perem ruke. Naučila sam kako da pravilno kupam djecu, kako da čuvam namirnice da se ne pokvare. Sada u mojoj porodici ima puno manje bolesti."

Chinapuna je već starica bez zuba, jedna od najstarijih žena u naselju i ona je optimistična kada je u pitanju budućnost.

"Svi govore samo o cunamiju. Svejedno je šta je bilo. Moramo sve zaboraviti i misliti na budućnost."

Autor: Priya Esselborn/Azer Slanjankić

Odg. urednik: