Život i tradicija Jezida

Jezidska vjera starija je od hrišćanstva i islama. Oni vjeruju u jednog, svevišnjeg boga – ali ne i đavola ili satanu, koji se suprostavlja božanskoj volji. Centralnu ulogu ima Melek Taus „Paunov anđeo“. Po jezidskoj mitologiji, Bog je Meleka Tausa postavio za zapovjednika sedmorice anđela koji čuvaju svijet.

Najvažnije svetilište Jezida je Lališ u sjevernom Iraku. Tamo se nalaze dva sveta izvora kao i grob šeika Adi Ibn-Musafira, najznačajnijeg sveca njihove vjere. Danas tu zabačenu oblast čuvaju kurdski borci - Pešmerge.

Svake godine, hiljade Jezida odlaze na hodočašće u Lališ. Tamo odaju poštu svojim svecima i slave uz tradicionalnu muziku. Mnogi Jezidi doživljavaju ta putovanja kao sastanak „velike jezidske porodice“. Tradicionalno okupljanje hodočasnika dešava se svakog oktobra.

Najveći dio od ukupno 800.000 Jezida živi u sjevernom Iraku. Ima i malih grupa u Siriji, Turskoj, Jermeniji i Gruziji. Većina govori kurdski kao maternji jezik. Što se tiče Evrope, najveća jezidska zajednica živi u Njemačkoj – gdje ih ima preko 60.000. Tako makar, kažu procjene, jer precizne statistike ne postoje.

Jezidi su progonjeni daleko prije pojave terorističke grupe „Islamska država“ koja čini vjerski motivisane zločine na njihovoj teritoriji. I pod režimom Sadama Huseina, kao i prije njega, pojedine vjerske grupacije su ih doživljavale kao neprijatelje i optuživale ih za obožavanje đavola. Pojedini muslimani smatraju da su Jezidi otpadnička sekta.

Njemački Jezidi su proteklih nedjelja na demonstracijama tražili zaštitu za svoje prijatelje i rođake u Iraku. Veliki dio njih zahtjeva da Evropska unija postupa odlučnije. Većina Jezida u Njemačkoj dospjela je u tu zemlju kao izbjeglice, tokom osamdesetih godina.

Jezidi poštuju svoje običaje i u Njemačkoj. U to spada tradicionalna nošnja za svečane prilike. Dio jezidske zajednice postaje se isključivo rođenjem. Njima su strana nastojanja da se drugi ljudi preobrate u jezidsku religiju. Istovremeno, nije lako napustiti tu vjersku zajednicu. Porodični klanovi često sprečavaju brak sa osobama koje nisu iste vjere.

U Hanoveru i u drugim njemačkim zajednicama gdje živi veliki broj Jazida, postoji i mogućnost da se preminuli sahrane kako nalaže tradicija. Groblja su za to izdvojila posebna grobna mjesta i prostore u kojima se pokojnici otpravljuju na počinak uz jezidske obrede. Prije uvođenja tog običaja, preminuli iz te zajednice obično su bili transportovani u jezidsku postojbinu.