Život pod granatama u Gazi

Raed Athamnah je rođen u Beit Hanounu, malom gradiću na sjeveru pojasa Gaze, regionu koji je posebna meta izraelskih napada. Stanovnici tog regiona su i prije aktuelne izraelske ofanzive često bili izloženi izraelskim vazdušnim napadima. Putem radija ili dijeljenjem letaka se stanovništvu prije početka napada preporučivalo da napuste svoje kuće. Raed to nije učinio niti će. „Kuda ću sa svojom porodicom? Ovdje je sve tako gusto naseljeno. Sve jedno je gdje ste. Svugdje je opasno. U svakoj četvrti živi neko ko ima veze sa Hamasom. Međutim, većina do sada ubijenih nisu imali nikakve veze sa Hamasom“, kaže Raed.

Familije uglavnom ostaju kod kuće

Raed Athamnah u posljednje vrijeme rijetko izlazi iz kuće. Vrijeme uglavnom provodi sa suprugom i osmero djece u kući. On je u Gazi doživio veliki broj izraelskih napada, ali su aktuelni najintenzivniji. U Gazi je u međuvremenu srušeno više do 1.600 kuća. Preko 9.000 ljudi je ostalo bez krova nad glavom. Prema navodima organizacija "Handicap International“ i „Ljekari svijeta“, u izraelskim napadima su srušene četiri ambulante i šest bolnica. Također je srušen i centar za rehabilitaciju osoba s invaliditetom. U Gazi nedostaju lijekovi i medicinsko osoblje.

Hitno potrebna pomoć

Athamnah se ne brine samo o bolesnom ocu, nego i o mnogobrojnoj familiji. Procjenjuje da izdržava 45 članova familije. Njegova familija je inače doživjela dosta loših stvari. U vazdušnim napadima izraelske vojske izvršenim 2006. godine je poginulo 18 članova njegove familije. Svi su poginuli u samo jednom raketnom napadu. Njihova kuća je tada u potpunosti uništena. „Ne znam odakle nam snaga da sagradimo novu kuću. Međutim, i ona je bombardovana u vojnoj ofanzivi 2008/2009. godine“, kaže Athamnah. Ovaj 43-godišnjak u međuvremenu živi u svojoj trećoj kući. Ona se i dalje nalazi u Beit Hanounu, ali malo južnije i nije tako blizu granice sa Izraelom.

Neizvijesna budućnost

Roaed sa porodicom, kada ima struje, gleda televizijski program u kojem se, kako kaže, samo izvještava o ubijanju i raketama. „Kako da to objasnim svojoj djeci“, kaže Roaed. On i njegova supruga se uglavnom igraju sa djecom, posebno sa najmlađim. „Pokušavamo im odvratiti pažnju. Međutim, stalno me pitaju zašto se sve to baš ovdje dešava. Šta da odgovorim svojoj djeci? Stalno im pokušavam objasniti da nasilje nije nikada rješenje problema. Međutim, teško je u tome biti uvjerljiv jer uvijek se nalazimo u istoj situaciji“. On kaže da, i kada borbena dejstva prestanu, ostaju neriješeni osnovni problemi u Pojasu Gaze. Otkako je u u Gazi na vlasti Hamas, a to je od 2007. godine, posljedice izraelske blokade ispašta 1,5 miliona stanovnika prenaseljenog Pojasa Gaze“.

Raed Athamnah već 20 godina radi za međunarodne medije. Upravo toliko dugo nije napuštao svoju suprugu niti Pojas Gaze. „Ovdje živimo odsječeni od svijeta. Moja jedina veza sa svijetom su strani novinari koje ovde srećem“, kaže Raed.

Ipak, ima nešto što ga tješi. „Kroz svoj posao u najmanju ruku mogu dati doprinos tome da svijet vidi kako ovdje živimo, šta znači biti opkoljen i poslije svakog rata ponovo krenuti od nule,“ ističe Raed. On također kaže da bi volio jednom otputovati i doživjeti da se smije slobodno kretati. Međutim, uvijek bi se vraćao u Gazu: „Ovdje sam kod kuće. ovo je moj dom“.