100 dana Sarkozya - novo prijateljstvo sa SAD?

Na kraju predsjedničkog mandata Jacquesa Chiraca većina građana je bila jedinstvena: njegovo suprotstavljanje ratu u Iraku pozdravila je velika većina Francuza. To, međutim, njegovog nasljednika, Nicolasa sarkozya nije spriječilo da neposredno nakon objavljivanja rezultata izbora najavi korekciju kursa:

”Ja želim poručiti našim američkim prijetaljima, da mogu računati sa našim prijateljstvom. Francuska je oduvijek bila na njihovoj strani, kada god smo bili potrebni."

Prijateljstvo sa SAD je već desetljećima jedan od stupova francuske vanjske politike, čak je i prethodni predsjednik Chirac o sebi govorio kao o prijatelju Amerike. Ali Sarkozy die i dalje: on naglašava i lično prijateljsttvo sa američkim predsjednikom Bushom, i svoj godišnji odmor je proveo na njegovom ranču. To, međutim, ne bi trebalo značiti nekritički odnos, naglašava Sarkozy:

”Mi možemo biti prijatelji i kada nismo istog mišljenja.”

Svoje mišljenje Sarkozy je američkim prijateljima na medijski vrlo efektan način izrekao prilikom susreta G8 u Heiligendammu: tada je prijetio svojim odlaskom, ukoliko Bush ne pristane na mjere za zaštitu okoline Evropljana. Ali stvarna kritika, koja bi se ticala suštine, nije se čula. Čak naprotiv: odmah po povratku sa ljetnog odmora on je poslao svog ministra vanjskih poslova, Bernarda Kouchnera u višednevnu posjetu Iraku. Time je Kouchner bio najviši francuski političar u Iraku od početka američke invazije.

Ali približavanje SAD nije jedina oznaka Sarkozyevog vanjskopolitičkog kursa: i njegov spektakularni put u Libiju i susret sa Pukovnikom Gadaffijem izazvali su pažnju svjetske javnosti. Samo nekoliko sati nakon puštanja na slobodu bugarskih medicinskih sestara, francuski predsjednik je objavio sklapanje opsežne suradnje sa Libijom na polju ekonomije, uključujući i industriju oružija:

”Naravno da će Francuska sklopiti ugovor sa Libijom, ali mi nismo jedini koji to čine. To su uradile već i SADm Tony Balir je već bio u Libiji, jednako kao i gospodin Prodi. Zašto bi Francuska stajala po strani?"

U Njemačkoj ta vrsta vanjske politike izaziva nevjericu i nailazi na odbojnost. Gernot Erler, državni sekretar u Ministarstvu vanjskih poslova:

"Kada se radi o miru i stabilnosti u toj regiji, mi se ne oslanjamo na isporuke oružija, već na proces političkog dijaloga.”

Svoje probleme sa francuskim predsjednikom ima i njemačka kancelarka Angela Merkel. Bez obzira da li se radi o evropskoj politici u Darfuru, ili o pitanju budućnosti zajedničkog koncerna Airbus – Sarkozy je težak sugovornik, koji uvijek u prvi plan ističe francuske interese. Zasada Merkel opušteno na to reagira, ali u njenom uredu su promatrači sigurni: na novo iznenađenje Sarkozya neće se morati dugo čekati.