1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video

10.oktobar-Svjetski dan protiv smrtne kazne

Daphne Antachopoulos9. oktobar 2005

Na "Svjetski dan protiv smrtne kazne" 10. oktobra, organizacija za ljudska prava „Amnesty International“ objaviće najnovije podatke i činjenice o izvršenju smrtne kazne u svijetu. Tokom 2005. godine je više od polovine zemalja ukinulo ovu, najoštriju od svih mogućih kaznenih mjera. Uprkos tome, broj izvršenja smrtnih kazni je u 2004. godini dostigao najveći nivo u posljednjih 25 godina. Za to nisu odgovorne samo diktature, smatra u svom komentaru Daphne Antachopoulos.

https://p.dw.com/p/AV1v
Protivnici smrtne kazne
Protivnici smrtne kazneFoto: AP

Iz evropskog ugla gledanja, radi se opštepoznatoj mudrosti: Pravo na život je osnovno pravo čovjeka. Takodje se ni ubici ne može uskratiti to pravo.

Zabrana smrtne kazne je utvrdjena Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, koju su potpisale 44 zemlje. Ona zemlja koja želi postati članicom EU, mora iz svog zakona izbrisati smrtnu kaznu.

Evropa se smatra prethodnicom u ukidanju smrtne kazne. Kontinent je prošao iskustva dva svjetska rata, dug je i trnovit bio put demokratizacije.

Njene političke elite objedinjene u Evropskom vijeću, EU i OSCE-u, izjasnile su se protiv smrtne kazne.

Ipak, da li time Evropljani mogu mirovati i odmarati se na lovorikama?

Ne, jer se i dalje smrtna kazna koristi kao politički instrument i to u demokratskim zemaljam, kao i diktaturama. Zemljama, sa kojima EU politički i ekonomski saradjuje.

U SAD-u se izborna kampanja vodi uz pomoć smrtne kazne. Pored Japana, to je druga demokratska zemlja, u kojoj država može narediti smrt kao kaznu.

To je s jedne strane zbog straha od kriminala, jer kako kažu kriminolozi, onaj ko je mrtav ne može više biti opasan. Onaj ko je ubica, zaslužuje smrt. A onaj ko zna da može biti osudjen na smrt, ne čini zločine. Takvo je objašnjenje zagovornika smrtne kazne.

Svrha kazne je prije svega osveta za čin. Konačno, krivično pravo je u SAD-u poniklo iz baze, nisu ga formirali politički i demokratski mislioci.

Doduše, ne postoji ni jedno istraživanje koje pokazuje povećanje kriminala, ukoliko je ukinuta smrtna kazna. Smrt počinitelja ne donosi nikakvu satisfakciju žrtvama i njihovim porodicama.

Ali, zato postoje mnoge sudske i istražne greške, kojima su osudjeni nevini.

Politički instrument postaje smrtna kazna u diktaturama. U afričkim, arapskim ili azijskim zemljama, kao u komunističkoj Kini. Tamo se svake godine ubija na hiljade političkih protivnika. U pravilu, bez poštenog sudskog procesa.

Da li je onda dovoljno navesti strašne brojeve i nadati se da će oni djelovati? Ne, jer kao prvo same statistike po sebi nisu dovoljne. A, kao drugo one ne rasvjetljavaju pozadinu. Samo ozbiljno sučeljavanje sa ljudskim strahovima i njihovim argumentima može pokrenuti na razmišljanje.

Narodu su potrebne iscrpne informacije, a nikakve mudrosti. Dakle, mora se vršiti mnogo više političkog i ekonomskog pritiska, i to na elite svih država koje primjenjuju smrtnu kaznu. Jer, nacionale vlade i njihove elite su te koje odlučuju o ukidanju ili zadrćavanju smrtne kazne, i mogu uticati na svoj narod. To nije nikakva opštepoznata mudrost, nego evropsko iskustvo.