1968. je bila početak novih ženskih pokreta

Tokom studentskih pokreta šezdesetih postavljeno je pitanje na koje i danas mladi ljudi širom planete traže odgovor: “Kako bi mogli drugačije da živimo?“. Stvorena je odlučujuća osnova za ravnopravnost žena u Njemačkoj.

Bilo je to malograđansko i autoritativno društvo u Njemačkoj, 1968. godine. Bivši nacisti bili su visoko pozicionirani u državnim institucijama. Sara Hafner (Sarah Haffner) je umjetnica iz tada podijeljenog Berlina, grada u kojem je mlada generacija odlučno protestvovala protiv odnosa američke vojske tokom Vijetnamskog rata. Aprila 68. postala je član novooformljenog Republikanskog kluba. U Klubu, kao i u politici Socijalističkog Njemačkog Studentskog Saveza i vanparlamentarne opozicije, glavnu riječ vodili su muškarci.

Jedan san - ravnopravnost

"Mi smo već bile naviknute na to da ženama komanduju muškarci. Ali uvijek sam se pitala, šta ja to zapravo činim pogrešno da se muškarci tako čudno ponašaju prema meni? U razgovoru sa drugim ženama, zaključila sam, da zapravo sve dijelimo isto iskustvo", izjavila je Sara Hafner.

Privatno je i političko – bio je to slogan kojeg su žene htjele brzo da sprovedu. Međutim, često nisu mogle da učestvuju na demonstracijama, jer su se morale brinuti o djeci. Ubrzo su bili otvoreni prvi vrtići u praznim trgovinama koje su mogle biti iznajmljene za malo novca. Žene su naizmjenično pazile djecu u vrtićima da bi u slobodnom vremenu mogle raspravljati o temama: Vijetnamski rat, grčka vojna diktatura, glad u Africi, ali i o pitanju: “Kako mogu drugačije da živim?“.

Društveni život bio privilegija muškarca

Diskutovano je na fakultetima, ali i u akcionom vijeću za oslobođenje žena u Republikanskom klubu, u kojem je Hafnerova srela Helke Sander, koja je sarađivala sa drugovima u Socijalističkom Njemačkom Studentskom Savezu.

Stav da “muškarci vode visoku politiku, a žene peru suđe“ – žene više nisu htjele prihvatiti. Helke Sander uspjela je da otputuje na 23. kongres delegata u Frankfurt i da kao jedina žena održi govor: “Mi smo ovdje, jer smo mišljenja da emancipacija može da uspije samo na ukupnom društvenom nivou. Mi moramo potvrditi da u ukupnom društvu više učestvuju muškarci od žena. I nismo neskromne, ako kažemo da želimo da se i naši zahtjevi uzmu u obzir. Ako Socijalistički Savez ne shvata o čemu je riječ, onda ćemo biti primorane na borbu. To će nam oduzeti mnogo snage, ali mi ćemo odnijeti pobjedu u ovoj borbi, jer smo istorijski u pravu.“

Ženski pokret rođen 70-tih

U tom momentu u pomoć joj je pritekla Sigrid Dam Riger (Siegried Damm Rüger). Bacila je paradajz koji se raspolovio tačno u sredinu lica poznatog druga Socijalističkog Studentskog Saveza Hans-Jirgena Krala (Hans-Jürgen Krahl). To je bio pun pogodak, prisjeća se Rigerova kasnije: “To je uopšte bila sramota što ovo pitanje stotinama godina nije stajalo na dnevnom redu. I da su žene tek tada ustale, iskazale svoje nezadovoljstvo i nakon toga dale svoj doprinos. To je jasan dokaz, da smo učinile pravu stvar.“

Još istog dana osnovani su Savezi žena. Bio je to sat rođenja novih ženskih pokreta u Njemačkoj koji su sedamdesetih godina sa debatama o abortusu dostigle svoju najširu mobilizaciju.