1.Augusta se navrsilo 90 godina od pocetka Prvog svjetskog rata

Rat je poceo austrougarskom objavom rata Srbiji,a u predstojecim danima, medjusobnim objavama rata Njemacka, Austro-Ugarska, Otomansko carstvo i Bugarska, suprostavile su se Rusiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji kojima se 1915 godine prikljucila i Italija. Ulaskom u rat Japana a posebno SAD 1917 godine, sukob poprima svjetski karakter.

Stotine hiljada mrtvih i jos vise ranjenih. U samo dvije bitke je poginulo oko dva miliona ljudi. 1916 godine kod Verduna vise od 700.000 i tokom francusko-britanske ofanzive na rijeci Sommi koja je za 20 sedmica odnijela milion i 200.000 zivota.

1918 godine saveznici, ojacani SAD, nakon druge bitke na Marni zauzimaju sjever Francuse. Slijedi pad Njemacke, dok Austrija, Turska i Bugarska takodje dozivljavaju teske poraze.Rat je definitivno zavrsen 11.novembra 1918 godine njemackom kapitulacijom cime je okoncan sukob centralnih sila i sila Antante.

Mirovnim sporazumom je izmijenjena politicka karta Evrope. Raskomadano je istorijsko carstvo Habsburgovaca. Nastaju nove drzave, Cehoslovacka, Kraljevina SHS, Kasnije Jugoslavija, Madjarska i Austrija. Njemacka je izgubila sedminu svoje teritorije i desetinu stanovnistva. Poljska je sastavljena od onih njenih dijelova sto su ih u 18 vijeku sebvi prikljucile Rusija, Pruska i Austrija. Turska je smanjena na Anadoliju i evropski dio s Carigradom,a nekoliko godina kasnije postat ce republikom. Nastale su tri nove balticke drzave, Estonija, Litvanija i Latvija te SSSR.

Veterana Prvog svjetskog rata je ostalo veoma malo. Oko 20 u Francuskoj, Poljskoj i isto roliko u Velikoj Britaniji, a jos manje u Njemackoj. Svi su danas stogodisnjaci.

*******

Ponekad je dobro govoriti o proslosti. Ne zato da bi se velicao rat. Ne zato da bi se govorilo o pobjednicima i pobjedjenima ili istorijskom placanju racuna odgovornosti jedne ili druge strane, nego radi licnih, sasvim individualnih uspomena. Lucien Finance je rodjen 27 augusta 1896 godine u Elsassu. On se 1914 godine borio u redovima njemacke vojske. Inace 1871 godine je Njemacka zauzela i sebi prisvojila njegov rodni Elsass i Lothringen.

«Mnogi su tada reki- sta se to nas tice rat? Potom smo pitali- ko je izvrsio atentat u Sarajevu? Mislim da je tog misljenja bilo 90% stanovnistva. Sta imamo mi sa ratom u kojem se medjusobno ubijaju? Sta se to nas tice? Trebali zrtvovati svoje ljude? Za koga? Za koga?»

Pitanje na koje nema pravog odgovora. Lucien Finance se takode prisjeca onog dana kada je rat poceo, 01. avgusta 1914-te godine.

«01. avgusta, negdje oko 2 ili pola tri poslijepodne, osam pripadnika lovackih jedinica, koji su bili stacionirani u kasarni, uz muziku su marsili kroz grad. I mi mladici smo isli za njima igrajuci uz muziku. Tada mi je otac rekao: za osam dana se muzika vise nece cuti.»

U Beogradu se Naum Djordjevic,rodjen 10.septembra 1896 godine u Kreagujevcu, prisjeca odusevljenja mladih srba prilikom poziva na mobilizaciju.

"Tada je postojala uzrecica-Rado ide Srbin u vojnike"

1914 godine se govorilo o patriotizmu pri cemu je pripreman krvavi pokolj jedne citave generacije. Robert Zwang je rodjen 15.juna 1897 godine u Parizu. On se prisjeca da ga je u jednom momentu bilo strah da bi rat mogao biti zavrsen a da se on snjim nije suocio. Takav patriotizam, naravno sa obrnutim predznacima, bio je prisutan i u Njemackoj, gdje je rat trebao okoncati jednu fazu relativnog blagostanja. Albert Scharpff, Nijemac rodjen 11.augusta 1896 godine u Stutgartu nam prica.

«U ljeto 1914 godine kod nas je bilo opste zadovoljstvo. Bilo je to izvjesno blagostanje i ljudi od 1871 godine, dakle njemacko-francuskog rata, vise nisu htjeli biti u ratu. Bilo je to jedan veoma dug period mira. Osim toga smo bili u mnogome i sasvim zadovoljni».

Drugim rijecima, stanovnistvo nije zivjelo u strahu od konflikta. Ali ovaj rat je bio stravican. Paul Ooghe,rodjen 07.maja 1899 godine u Briselu, sasvim otvoreno govori.

« Iznutra osjetite strah kada vidite kako se rat jednostavno sruci pored ljudi. Kada vam iznad glave prolijece kisa metaka i kada na vas bude otvorena vatra sa udaljenosti od pet ili sest metara, tad pomislite: ovaj put sam ja na redu. Tada sam ja automatski dobijao jak strah, to priznajem. Iskreno receno, kada je do toga dolazilo skrivao sam se bilo gdje, gdje covjek nista niti vidi niti cuje».

Lucien Finance,ucesnik rata od 1914 do 1918 godine, takodje se pricjeca dramaticnih situacija.

«Bilo je 12,13,14,15 stepeni ispod nule i 12,14,15 cm snijega. Snijeg je bio smrznuo. Narednog jutra smo u sest sati morali krenuti dalje,dosli smo pod jedan most, obukli smo mantile,kape i rukavice i naravno uzeli oruzje i municiju. Tada su uslijedila cetiri dana i tri noci. Od pribora za jelo sam imao samo jednu metalnu zdjelu,porciju, a za jelo dvanaest dvopeka umotanih u jednu lalenu vrecicu. Drugi treci dan smo ga razmeksavali u vodi. Bila je to nasa hrana za cetiri dana».

1914/1918 je za mnoge jednako vazna sa onim sto se dogodilo u Verdunu. Marius Estratat.

«Neradi se samo o Verdunu. Ja nisam bio u Verdunu. Bilo je lose. Zemlja se tresla. Morali smo leci u rovove gdje je sve unaokolo bilo puno poginulih. Taj smrad…. Tamo sam bio dosta vremena. Moja kesica za hljeb je bila okacena na jednu nogu, na cizmi jednog nijemca koja je bila skrivena u zemlji. Ovo vam pricam , ali o ovome ne govorim rado, jer ljudi misle da im pricam lazi. Ali to je istina».

11.novembra 1918 godine je potpisano primirje.Robert Zwang se prisjeca.

«Tog dana sam jos ujutro od jednog amerikanca saznao da bi u 11 sati trebalo biti potpisano primirje. Posto mu nisam vjerovao ni jednu izgovorenu rijec, odveo me je u mjesto koje je vazilo kao americko komandno mjesto. Tamo sam dobio obavjestenje na egleskom jeziku naopisano masinom za stampanje." Primirje ce biti potpisano danas u 11 sati", pisalo je u obavjestenju. Brzo sam se vratio nazad i svom predpostavljenom rekao: "Upravo sam to procitao". On mi je odgovorio -"To je samo sala". Rekao sam mu-podjite samnom. Odveo sam ga tamo, vidio je obavjestenje i ponovo se vratio".