50 godina diktature u 25 kilometara dokumenata

"Studiram povijest i politologiju, i bavim se vremenom normalizacije. Znači nakn 1968. Ovdje imam dokumente koje je čehoslovačka državna služba sigurnosti StB sakupila o pojedinim osobama, protiv kojih je početkom sedamdestih pokrenula veliku propagandnu hajku."

Studentica Jana sjedi u "Badatelni", čitaonici Instituta za istraživanje totalitarnih režima. Pred njom je hrpa dokumenata. Još uvijek sve miriši po svježoj boji, što nije ni čudo jer je Institut službeno otvoren tek prije nekoliko tjedana.

Više javnosti nego u Njemačkoj

Radi se o ogromnom poslu, jer osim za razdoblje njemačke okupacije od 1939-1945. ovaj je ured zadužen i za sveukupnu dokumentaciju tajnih službi bivše komunističke Čehoslovačke od 1948-1989. Zamjenik voditelja Instituta Miroslav Lehky objašnjava: "Naš glavni zadatak je da proučimo materijale kojima raspolažemo, da ih objavimo i učinom dostupnima. To je već regulirano zakonom. Otvorili smo ovaj istraživački centar, kako bi dokumentima pristup imao vatko: znanstvneici, ali i obični građani koje zanima da vide matarijale koje je o njima sakupila StB. Pristup je potpuno slobodan."

Kako bi to postalo moguće, nužno je dokumente prvo sakupiti. Oni su do sad ležali po raznim arhivima diljem zemlje. Ovaj proces još nije okončan. Posebno posebno otežavaju današnje obavještajne službe, koje vrlo nevoljko Institutu predaju dokumente o svojim prethodnicima. Unatoč svemu, Miroslav Lehky procjenjuje da se u arhivu Instituta nalazi već dokumenata koji bi se u duljinu zajedno prostrli na 25 kilometara.

Za pouku mladim generacijama

Obrada i inventura dokumenata bit će završena već za nekoliko mjeseci, ali analiza toga što su tajne službe zapravo učinile te rekonstrukcija njihove strukture potrajat će još godinama.

Njemačka se na sličan posao bila bacila već prije. Na neki je način berlinski ured koji se bavi istim poslom uzor o ovom praškom. Ali tvrde Česi, njihov rad podliježe mnajim restrikcijama no što su ih morali prihvatiti njemački istraživači: "Naravno da nam je obveza štiti podatke o trećim osobama. Neke osjetljive podatke ćemo zacrniti, ali radit će se stvarno o minimalnoj količini. Samo o informacijama koje se tiču vrlo osobnih stvari i njihove obitelji."

Jedno je jasno. Diskusija na tu temu će još biti puno. To bi moglo biti vrlo značajno, prije svega za mlade generacije koje to vrijeme nisu doživjele.