50 godina od otvaranja Spomen-parka Buhenvald

Otvaranjem Spomen-centra Buhenvald (Buchenwald) vlada tadašnjeg DDR-a ispunila je želju bivšim logorašima. Ali to je bio i prvi spomenik, kojim se DDR trebala legitimirati kao drugačija bolja Njemačka. "Ovdje, na ovom mjestu se generacija osnivača DDR-a borila, patila i na kraju pobijedila, glasila je poruka.

Direktor Spomen-centra Buhenvald Folkhard Knige (Volkhard Knigge) podsjeća na osnivanje spomen centra: "Nacionalni spomen-muzej, osnovan 1958. je najveći spomenik koji je nastao na mjestu jednog bivšeg koncentracionog logora u Njemačkoj. U istočnom dijelu bivšeg koncentracionog logora Dahau (Dachau) , pored Minhena, nalazi se naselje Dahau Ost, u kojem je smješteno izbjegličko naselje, dok se u Nejengameu (Neuengamme) kod Hamburga na mjestu bivšeg logora nalazi zatvor za maloljetnike. Dakle, subjektivno gledajući, može se izvući zaključak zbog čega su se preživjeli logoraši, čak i oni koji su bili antikomunističkog opredjeljenja, identificirali sa spomen-centrom Buhenvald."

Vrh DDR-a mračne stranice njemačke istorije interpretirao u svoju korist

I dok se Zapadna Njemačka sa oklijevanjem konfrontirala sa zločinima nacista, vrh DDR-a je mračne stranice njemačke istorije, pisane u koncentracionim logorima, interpretirao u svoju korist. Manipuliralo se istorijskim činjenicama. Tako su komunisti, članovi pokreta otpora, iako su, s obzirom na ukupan broj logoraša, predstavljali tek malu grupu ljudi, stavljeni u centar i od njih je napravljena jedna vrsta herojskog mita, kaže direktor muzeja i spomen centra Buhenvald Volkhard Knigge:"Ono što je potpuno izgubljeno iz vida bili su ljudi, progonjeni na rasnoj osnovi, rasistički motivirane mjere nasilja i njihovog izopćenja. Dakle, to nije bio spomenik Jevrejima, Romima, homoseksualcima, koji su za naciste bili asocijalne kategorije ljudi".

Srušene sve barake

Prije izgradnje Spomen parka Buhenvald odlučeno je da se sve barake bivšeg koncentracionog logora poruše. Time su otklonjeni tragovi, koji bi mogli ukazati na nepravilnosti u službenom tumačenju istorije tadašnje vrha DDR-a. Kipar Fritz Kremer morao je više puta prekrajati svoje figure, dok se s njihovim izgledom nije složio tadašnji komunistički vrh. Danas postoje tri velike izložbe, koje daju važne informacije o koncentracionom logoru Buhenvald. Prva dokumentira sudbinu logoraša, druga govori o specijalnom logoru sovjeta, nakon 2. svjetskog rata i treća prikazuje kako je tadašnje vođstvo DDR-a politički gledalo na Spomen park žrtvama nacizma Buhenvald.