50 godina od smrti Bertolda Brechta

Izvedbe Brechtovih komada iz cijele Evrope, vlastite produkcije, izložbe, koncerti, ukupno 47 programa na repertoaru je festivala koji organizira Berliner ensemble. Saznanje da Brecht i danas pobudjuje veliku pažnju teatara u cijelom svijetu, stavlja ga u sam vrh njemačkih pisaca poznatih u svijetu, kaže intendant Clausa Peymanna:

« Brecht je vjerovatno jedini njemački dramatičar svjetskog značaja. Naravno da su pozanti Schiller, Goethe, Büchner, Kleist, Gerhart Hauptmann. Ali, oni se igraju samo u Njemačkoj. Samo je Brecht stvarno internacionalan. Mi smo to imali na umu , i željeli smo okupiti sve svjetske izvedbe, što nam je samo dijelom uspjelo».

Sa nekim poteškoćama se nije ni računalo, poput:

«..da se mnogi Brechtovi komadi danas izvode u Latinskoj Americi, Africi, Kini, Rusiji, u cijelom svijetu, ali bez ugovora. Oni uzmu jednostavno Brechta i igraju ga, kao na primjer u najgorim predgradjima Johanesburga. Igraju « Sečuan», ili « Kavkaski krug kredom» .A, kad smo ih pozvali, kažu- ne želimo to iznijeti na velika zvona. I to se nije desilo jednom, nego na desetine puta».

Ali, nije potrebno pretraživati bijedne gradske četvrti da bi se vidjelo koliko se danas koristi Brecht. O povratku političkog Brechta na scenu Berlinskog Ansambla, Peymann kaže:

« Vjerujem da se Brecht vraća jer njegovi komadi mogu doprinijeti da pojedine konstelacije koje vladaju svijetom budu transparantnije i da se bolje sagledaju».

Inscenacije komada »Majka» u režiji Clausa Peymanna uz "Mutter Courage" bilježi rekordan broj posjetilaca Berlinskog ansambla. Obje predstave su na repertoaru festivala Brechta. A, kao da se više niko ne sjeća otrovnih polemika protiv Brechta , kojem je tada jedan poznati kolega dramatičar prigovorio da on stalno ponavlja-« dva puta dva je četiri».

Danas znamo, da se ne smije prestati ponavljati tako jednostavne istine, čak i kada pojedini ljudi tako tvrdoglavo tvrde da je: dva puta dva-pet. Cijeli festival Brechta bio bi loše koncipiran ukoliko ne bi bilo i zabave. Konačno, od Brechta potiče misao da teatar mora biti zabavan, prije nego što postane nešto drugo. I tako su Peymann i njegovi saradnici uz svoje svakodnevne obaveze dodatno sve organizirali i koncipirali.

« Tu su još izložbe, monument Brechta od Karlernst Herrmanna. Pozvano je skoro 500 gostiju, glumaca, reditelja, autora, scenografa, pjevača od Milve do sestara Kesseler. Dakle, nedostatak vrjednoće ne može nam se predbaciti. Mi smo pomalo berlinski ludjaci».