60 godina MMF-a

Prije šezdeset godina su eksperti za privredu, okupljeni u idiličnom britanskom mjestu Bretton Woods, bili jedinstveni u jednom: nakon drugog svjetskog rata je svijetu bila potrebna stabilnija privreda. Privredna kriza tridesetih godina prošlog vijeka i uspon fašizma su djelomično bile posljedice propasti svjetske trgovine i protekcionizma. MMF je dobio zadatak da spriječi finansijske krize, da stabilizuje kurseve raznih valuta i spriječi da pojedine države podrivaju finansijski sistem drugih zemalja.

Za razliku od UN-a, gdje važi pravilo «jedna zemlja - jedan glas», u MMF-u važi pravilo «koliko para, toliko muzike», to jeste oni koji ulože više kapitala imaju i veća prava kada se donose odluke. U fondu od 270 milijardi dolara najviše učešća imaju SAD, te stoga raspolažu sa 17 odsto glasova. EU ima zajedno oko trideset odsto glasova, dok sama Njemačka raspolaže sa oko šest procenata učešća.

Zemlje u razvoju traže veća prava

Zemlje u razvoju, prvenstveno Brazil i Kina, stoga traže načina da ojačaju svoj uticaj. Na prošlogodišnjoj konferenciji MMF-a, održanoj u Singapuru, ovi napori su urodili plodom. Bivši ministar finansija Španije, Rodrigo Rato, je saopštio.

«Vrlo je važno pitanje kako će biti predstavljene pojedine zemlje. Mislim da je MMF dao priliku svima da utiču na donošenje odluka.»

I doista, povećane su kvote koje prilikom glasanja imaju Kina, Južna Koreja, Meksiko i Turska. Predvidja se dalja reforma fonda u kojoj će se primijeniti potpuno nova formula prilikom glasanja. Barbara Unmüßig, predsjedavajuća organizacije za razvoj, WEED, se žali da su zemlje u razvoju još uvijek neravnopravno zastupljene.

«Sedam industrijskih nacija odlučuju često o privrednoj politici, a time i o socijalnoj, ekološkoj i politici razvoja zemalja trećeg svijeta. Za nas je važno da se promijeni takva nedemokratska struktura.»

Kvota pojedine zemlje u MMF-u odlučuje i o tome koliko novca ta zemlja može da posudi u slučaju finansijske krize.

MMF na raskršću

U medjuvremenu je i sam MMF u nekoj vrsti krize jer njegove usluge nisu više potrebne kao ranije. Dugovi pojedinih država su sve manji i tako stalno opadaju kamate na kredite, od kojih se finansira rad glomazne administracije u Washingtonu. MMF, osim toga, nije baš omiljen u državama dužnicama, jer se krediti daju pod odredjenim političkim uslovima. Pri tome se ignoriše kako su upravo pogrešno vođene politike na nacionalnom nivou uzrok kriza.

MMf je ipak poboljšao komunikaciju sa kritičarima ove institucije koji tvrde kako je to oružje u rukama bogatih industrijskih zemalja. To je u prvom redu istakao današnji predsjednik Njemačke, Horst Köhler, koji je prethodno bio direktor MMF-a.

«Mislim da su prošla vremena kada se MMF-u moglo prebacivati da je produžena ruka multinacionalnih kompanija, ili da ne pokazuje razumijevanje za siromaštvo u svijetu.»