1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video

9. septembra prije 40 godina u Njemačku stigao milioniti "gastarbajter"

8. septembar 2004

Portugalac Armando Rodriges de Sa najpoznatiji je gastarbajter u Njemačkoj. Slike crnomanjastog muškarca na mopedu sjećaju se generacije Nijemaca, koje su rodjene i deset do 20 godina nakon njegovog dolaska. Kada je 10. septembra 1964-te vozom doputovao u Keln, Portugalcu, koji je krenuo trbuhom za kruhom, dobrodošlicu je priredila cijela Njemačka. Njemu je pripala čast da bude milioniti gastarbeiter. Mediji su to propratili ovako:

https://p.dw.com/p/AVn7
Prvi gastarbajteru u Njemačkoj bili Italijani
Prvi gastarbajteru u Njemačkoj bili Italijani

" Pronašli smo Armanda Rodrigeza de Sa. Ovaj Portugalac prelazi kolosjek i upravo nam se priblizava. Njegov dolazak pracen je aplauzom na stotine zena i muškaraca, koji su stigli istim vozom ali upravo je on imao cast, da bude izbrojan kao milioniti gastarbajter u Njemackoj."


Zapadna Njemacka u poslijeratnom periodu: Uz pomoc SAD-a i sa celicnom željom i disciplinom, Nijemci su uspjeli, po najnovijim tehnickim standardima obnoviti ratom razorena proizvodna postrojenja. Sredinom 50-ih se mogao primijetiti pravi napredak. Nijemci su radili naporno, ali su znali i uživati u slobodnom vremenu. Nakon perioda prejedanja, uslijedio je period putovanja. Omiljeni cilj: Italija.

Prvi "gastarbajteri" su u Njemacku dolazili upravo iz južnog dijela Italije. Za malo novca su radili puno, jer je u Njemackoj tada bilo više posla nego što je bilo Nijemaca. Savezna vlada je 1955. godine sa Italijom potpisala sporazum o zapošljavanju radnika, a uslijedili su i sporazumi sa drugim zemljama, izmedu ostalih sa Portugalom, Grckom, Turskom i Jugoslavijom.

Uz pomoc strane radne snage se 1960. godine, udio u svjetskom eksportu "Made in West-Germany" povecao za 10 procenata. Ovo privredno cudo iziskivalo je puno strane radne snage i svakako prekovremeni rad.

Statisticki podaci , koje je 20. aprila 1960. godine, Saveznog ured za rad u Nšrnbergu bila su zabrinjavajuci. Naime, nedostajalo je 410.000 radnika. Savezni kancelar Konrad Adenauer i njegov ministar privrede Ludwig Erhard nadali su se dolasku izbjeglica iz DDR-a.


Španci, Jugosloveni, Turci a kasnije i Grci i Portugalci su preko radija i novina mogli procitati oglas u kojem je pisalo(citat): "Njemackoj potrebna radna snaga. Predvidjeno Zdravstveno i penziono osiguranje."

Ljudi su prelazili trnovit put i iz najudaljenijih sela dolazili u Njemacku. Docekivali su ih raširenih ruku i sa mnogo formulara. Oni su dobijali posao u gradjevinarstvu, industriji, komunalnim preduzecima. Najtrazenije su bile cistacice ili , kako se obicavalo reci, dame koje se brinu o cistoci. A onda je izbrojan i milioniti gastarbajter Armando Rodriges de Sa. Njemacka je trazila gastarbajtere ali je pri tom zaboravili da su u nju stigli ljudi. Oni su trebali kao što sama rijec kaze biti gosti na odredjeno vrijeme. Njihov radni ugovor ogranicavan je na jednu do dvije godine, inace, pribojavale su se vlasti, postoji opasnot da puste korijene u Njemackoj. Ljudi su smješteni u zajednicke barake. Precizni Nijemaci smještali su šporete po kuhinjama i to tako da po glavi svako ima jednu ringlu za kuhanje. Slobodnog biranja posla nije bilo. Strani radnici osjecali su se izolirano, nisu znali jezik i dolazili su iz potpunio drugog kulturnog kruga.
Onaj ko je dugo vremena proveo radeci u Njemackoj, u domovini je dozivljavan kao arogantan i otudjen. Nakon destina godina ovi ljudi postajali su stranci ne samo u Njemackoj vec i u svojoj domovini.