A niko ne zna gdje se krije!

Time je Ljajić, ne baš svojom voljom, potvrdio onu narodnu: “U laži su kratke noge“. Samo nekoliko dana kasnije najtraženiji haški bjegunac biva uhapšen, i to ne u Rusiji ili na Kipru, nego u okolini Beograda. Time su se kao kula od karata srušile bezočne laži prethodne vlade Srbije. Vojislava Koštunice je godinama uporno lagao svoje goste iz zapadnoevropskih metropola i prije svega redovne posjetioce iz Haga.

Hapšenje Radovana Karadžića pokazuje da je pritisak međunarodne zajednice na vladu u Beogradu bio ispravan. Sada je važno da taj pritisak ne popusti sve dok se u ćelijama Tribunala ne nađu i preostala dvojica optuženika: Karadžićev general Ratko Mladić i bivši vođa hrvatskih Srba, Goran Hadžić. Nadam se da će prije svega Holandija i Belgija održati riječ i spriječiti primjenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, dok se ne uhapse Mladić i Hadžić. Pritom Evropska unija mora na druge načine podržati i ohrabriti novu vladu Srbije, koja se odlučila na hrabar korak u pravom pravcu. Hapšenje preostalih bjegunaca bi Srbiji pomoglo da polako privede kraju jedno mračno poglavlje svoje prošlosti. Da sa ramena svojih građana skine ostatak tereta kolektivne krivice, te da se okrene budućnosti i Srbiju definitivno vrati u zajednicu evropskih država. Jer bez stabilne Srbije, nije moguća ni trajna stabilnost regiona, prvenstveno susjedne Bosne i Hercegovine.

Ko je kome šta obećao?

Porodicama žrtava Karadžićeve zločinačke politike, njegovo hapšenje neće vratiti ubijene sinove, muževe i braću, ali će im pomoći da lakše podnosu svoju bol za ubijenim i nestalim. Slika bradatog durmitorskog psihijatra iza holandskih rešetaka mogla bi im vratiti bar malo vjere u pravdu i u takozvanu međunarodnu zajednicu, od koje su tako brutalno ostavljeni na cjedilu u Srebrenici i na brojnim drugim stratištima.

Hapšenjem Radovana Karadžića opovrgnute su glasine o nagodbi, prema kojoj je za dobrovoljno povlačenje iz političkog života od pojedinih međunarodnih sudionika protekle balkanske tragedije dobio garanciju da neće biti isporučen Tribunalu. Iako, ne želim isključiti da mu to neko od zapadnih moćnika nije obećao, hapšenjem je, ipak, spriječeno da se pljune u lice žrtvama Radovana Karadžića i njegovih generala.

Osama i Radovan

Bivši američku opunomoćenik za Balkan, Ričard Holbruk (Richard Holbrooke), u prvoj reakciji na hapšenje, Karadžića je nazvao evropskim Osamom bin Ladenom. Sada bi, međutim, “crnogorski Osama“ neprijatnim istinama, pojedine protagoniste političkih igara iz ´96 mogao dovesti u prilično nezgodnu situaciju. Sve to će, ipak, pomoći rasvjetljavanju mračnih događanja sa početka devedestih, bez obzira što se neki, kako na Balkanu tako i u foteljama zapadnoevropskih ambasada, plaše takvog raspleta ove tragedije.