Višedecenijske agonije bivših radnika Aluminija Mostar?

"U Aluminiju sam proveo svoj radni vijek i uvjeren sam da će pravičnost biti zadovoljena prema bivšim zaposlenicima i da će biti obeštećeni", ovo kaže Alica Rahimić, predsjednik Sindikata bivših djelatnika Aluminija koji već 18 godina čekaju na obeštećenje.

Ovaj nekadašnji proizvodni gigant, koji je prije rata zapošljavao čak 3.602 radnika, 'hranio' Hercegovinu ali i regiju, već godinama bije bitke za opstanak i konkurentnost na svjetskom tržištu. Nakon rata tvornica se faktički izdigla iz ratno-razarajućeg pepela, a danas, nakon provedene opsežne modernizacije tvorničkih pogona, u Aluminiju radi oko 900 radnika.

Selidba svjetske aluminijske industrije na Bliski istok gdje se proizvodnja, umjesto na električnu energiju bazira na mnogostruko jeftiniji plin, mostarskog aluminijskog diva pogađa godinama, a spas se traži u njegovoj privatizaciji.

No, Aluminij ne pritišće samo stalna borba i potražnja jeftinije cijene električne energije bez koje je rad nezamisliv, nego i obveze prema nekadašnjim radnicima, a koje nisu male. Naime, procjenjuje se da iste iznose oko 15 milijuna KM.

Raspodjela dionica po nacionalnom ključu

"Pojedini radnici su obeštećeni adekvatnom dodjelom dionica, a radi se o radnicima koji nisu dobili dionice ili su dobili minoran broj dionica. Obeštećenje čeka oko 1.500 bivših radnika", kaže sindikalista bivših zaposlenika Aluminija za DW. Kako pojašnjava, od prijeratnih 3.602 radnika, dionice su raspodijeljene na 2.330 radnika.

O diskriminaciji u njihovoj raspodjeli, kaže, ne želi govoriti, ali ističe: "Neka o tome govore drugi, ali na prste jedne ruke mogu se prebrojati radnici srpske nacionalnosti koji su dobili dionice. Skoro potpuno su izbačeni. Također, dionice je dobilo oko 700 Bošnjaka, a njih je bilo oko 33% u sveukupnom broju zaposlenih, a svi su dobili po sedam dionica, dok su radnici hrvatske nacionalnosti dobili od 36 do 256 dionica".

Ali, između sadašnjih i bivših uposlenika nema 'zle krvi'. Rahimić kaže da ova dva sindikata kontaktiraju, razgovaraju, kao što čine i s menadžmentom Aluminija. "Zaista im želim svu sreću, znam da se bore za opstanak, ali isto tako smo ustrajni i da se ispune zakonske obveze prema bivšim zaposlenicima", poručuje Rahimić.

Menadžment uz radnike

Svojih obveza su svjesni i u aktualnom menadžmentu. Kažu da, unatoč velikim problemima u poslovanju, od njih ne bježe. "Svakako da svoja prava trebaju ostvariti svi bivši radnici Aluminija, ali ne možemo preuzeti odgovornost i sami odrediti tko može, a tko ih ne može ostvariti. Potpisivanje Aneksa na prethodni Sporazum između vlade Federacije Bosne i Hercegovine (F BiH) i Aluminija u 2013. definirano je formiranje povjerenstva čija je zadaća utvrditi konačan popis djelatnika za obeštećenje. Evidentno, pogrešaka je bilo na svim dotadašnjim popisima na svim stranama, a nedostajalo je pripadnika svih naroda", komentira za DW Nikica Ljubić, generalni direktor Aluminija.

Iz Federalne vlade za ovu godinu su najavili privatizaciju Aluminija, konkretno, svog udjela u kapitalu u omjeru od 44%, istom postotku kojim raspolažu i imali dioničari, dok 12% posjeduje Vlada Republike Hrvatske zahvaljujući investiranju u obnovu proizvodnje. Istodobno, Aluminij svoje milijunske obveze prema bivšim radnicima treba izmiriti prije privatizacije.

Ipak, kako kažu, nakon teškog perioda naziru se pozitivni pomaci. Naime, direktor Ljubić naglašava da je Aluminij na putu oporavka te da je prvo ovogodišnje tromjesečje, nakon dugo vremena, zaključio s ostvarenih 5,6 milijuna KM dobiti.

No, koliko će to utjecati na sanaciju duga koji sada iznosi oko 231 milijuna KM? "Ne možemo odmah vratiti nagomilani dug, ali ćemo ga biti u mogućnosti vraćati. Aluminij svakako ima budućnost", zaključuje on.

Prvo „šminkanje“ pa prodaja

I federalna ministrica financija u Vladi FBiH, Jelka Milićević, smatra da je Aluminij prevažan i zbog sadašnjih, kao i zbog bivših zaposlenika. Ona je živopisno izjavila da "Aluminij prvo treba ušminkati pa prodati". No, što će to "šminkanje Aluminija" točno podrazumijevati?

"Točne informacije o Aluminiju imat ćemo nakon analize stručnjaka Svjetske banke, od kojih smo tražili tehničku pomoć. Aluminij, kao gospodarski subjekt, ima problema, ali on je prevažan i s dobrom terapijom treba ga dovesti do ozdravljenja i onda možemo početi pričati o eventualnoj prodaji dionica Vlade FBiH. Cjelokupan proces bi doveo do povećanja cijena dionica što je dobro za sve dioničare", kaže ministrica Miličević za DW.

Tako, kako se čini, uspješna sudbina Aluminija u interesu je svih - i sadašnjih radnika, dioničara i Vlade F BiH, ali i 1.500 bivših radnika.

"Nada nam ne umire i nastavljamo sa svojom borbom za obeštećenje, isplatu neisplaćenih plaća, uvezivanje radnog staža i pravednu raspodjelu dionica. Čekali smo ovoliko dugo, moramo čekati još, samo da ta prava budu ista za sve", zaključuje predsjednik Sindikata bivših djelatnika Aluminija, Alica Rahimić.