Airbus se mora osloboditi utega politike

Već je izvijesno da rezultat pregovora o sanaciji Airbusa mora biti politički kompromis. Za ovog evropskog proizvođača aviona to možda neće biti i najbolje moguće rješenje. Airbus nema probleme samo kada je riječ o razvoju novog kolosa među putničkim avionima, letjelice pod nazivom A380, nego je problem u tome što je ova firma od ugleda pod velikim uticajem politike.

Airbus je formiran iz privrednih, strukturalnih i tehnološkopolitičkih razloga. Pri tome je zaboravljeno da se ova kompanija u kojoj akcije imaju privredni giganti i vlade, mora pretvoriti u sasvim normalno preduzeće. Glas političara još uvijek ima veliku težinu kada se u krovnom koncernu EADS donose važne odluke. To je slučaj i danas, kada predsjednička kampanja u Francuskoj ulazi u završnu fazu. Pri tome se Airbus kod brojnih Francuza vidi kao «nacionalni šampion», u kojem akcije imaju Njemačka, Španija i Velika Britanija koje su zadužene da šalju dijelove aviona u Tuluz gdje se sklapaju letjelice.

To je potpuno pogrešno. Njemačka ima isti udjel u kompaniji kao i Francuska, u Njemačkoj se takođe odvija istraživanje, razvoj i gradnja Airbusovih aviona. Zbog toga nema razloga da se odustane od zahtjeva da se strateški razvoj planiranog aviona A350, koji bi letio na transkontinentalnim linijama, prebaci u Francusku. Upravo to je tačka na kojoj je zapeo program sanacije.

U ovom trenutku se stvari ne mogu promijeniti preko noći. Francuska vlada drži 15 odsto akcija kompanije, dok su njemačke vlasti u Airbus umiješane na indirektan način. Sanacija komapnije je tako odista stvar politike. To bi moglo biti fatalno za budućnost ovog preduzeća.

Zbog toga je potrebno da se krovni koncern EADS što je prije moguće pretvori u akciono društvo prema svim zakonima koji važe u EU i tako što prije izbjegne kandžama politike. Najbolje bi bilo kada bi Francuska slijedila primjer Njemačke i svoj udio u firmi privatizovala. Tada bi ova kompanija zbog svoje veličine još uvijek imala mnoge dodirne tačke sa politikom, ali bi bila izbjegnuta opasnost da se u donošenju odluka racionalno razmišljanje zamijeni političkim kompromisom.