1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ambulanta za useljenike sa psihičkim poremećajima

4. septembar 2007

Doktori na psihijatrijskoj klinici Langenfeld spoznali su da migranti, iako pate od teških psihičkih poremećaja i depresija, rijetko traže liječničku pomoć. Stoga su odlučili da za njih otvore ambulantu.

https://p.dw.com/p/BbLr
Turci u NjemačkojFoto: AP

Migranten Ambulanz

Friederike Schulz

J. Rose

Doktori na psihijatrijskoj klinici Langenfeld u Sjevernoj Rajni Vestfaliji spoznali su da migranti, ponajviše iz Turske, iako pate od teških psihičkih poremećaja i depresija, rijetko traže liječničku pomoć. Stoga su došli na ideju da otvore ambulantu, u kojoj se doktori posebno bave migrantima i njihovim psihičkim problemima.

-----

Doktor Murat Ozankan želi znati kako se osjeća njegov pacijent. Već godinama pacijent ima teške depresije i redovno sa svojom suprugom dolazi na psihijatrijsku kliniku u mjestu Langenfeld. Dr Ozankan sa svojim pacijentima govori na turskom jeziku, jer većina njih govori veoma slabo njemački. Za svakodnevno sporazumijevanje u Njemačkoj to je dovoljno, ali nije kada su u pitanju psihički poremećaji. O tome, kako kaže jedan pacijent, on sa Dr. Ozankanom može razgovarati samo na svom maternjem, turskom jeziku:

„Ljekari turskog porijekla su mi važni, jer s njima mogu govoriti na svom jeziku. U njemačkim bolnicama bi trebalo biti puno više ovakvih doktora.“

Dr Murat Ozankan klima glavom. Ovaj psihijatar, porijeklom iz Turske, se sa problemom turskih gastarbajtera u njemačkoj prvi put pozabavio u svojoj doktorskoj disertaciji.

„Nije riječ samo o jezičkim barijerama, već i u poteškoćama u komunikaciji. Mnogo pacijenata mi kaže, njemački doktori me ne razumiju, ne shvataju moje probleme. Dakle oni ne misle samo na jezik već i na mentalitet. Oni očekuju da doktori razumiju njihovu životnu situaciju, običaje sredine iz kojih dolaze, njihovu vjeru i osjećaje krivice, pogotovo kada se radi o osjećaju lojalnosti u jednoj turskoj porodici. To oni očekuju od svojih doktora.“

Dr. Ozankan sa svojim pacijentima priča i o njihovim putovanjima u Tursku. Mnogi od njih su penzioneri. No, i u Turskoj oni se osjećaju neshvaćeni :

„Okolnosti, pod kojima su mnogi napustili Tursku, su se potpuno promijenile. Oni su tako i u Turskoj potpuni stranci. Mi pokušavamo da ich ohrabrimo. Kažemo im, u redu, u vašem selu možete provesti nekoliko sedmica, ali zašto ne pokušate otići negdje drugo. Pokušavamo s njima tražiti nove altrenative za život“

I naredni pacijenti, jedan turski bračni par, priča Dr. Ozankanu o predstojećem putovanju u Tursku. Muškarac se brine, kako da svojoj familiji ispriča da je psihički obolio. Sa Dr. Ozankanom on se savjetuje kako da im to kaže a da ga ne proglase ludim.

Naredni pacijent ima skoro 30 godina i pati od teške psihoze, koja kod njega izaziva panični strah. Iako je odrastao u Njemačkoj, i ovom mladiću turskog porijekla je, kako kaže, draži turski ljekar. Tim prije što turski doktori poznaju specifičnost problema u jednoj turskoj familiji.

„Meni se Dr. Ozankan veoma dopada, jer me razumije i želi da upozna moje probleme. Njemački doktori samo mi daju lijekove i sa mnom skoro ni ne razgovaraju.“

Psihijatar Murat Ozankan, rodjen je u Turskoj. Sredinom 90-tih došao je u Njemačku na studij medicine. Kada je počeo da radi, ustanovio je da nema nijedne ambulante za migrante. Njegove njemačke kolege sve više su ga počele pozivati i tražiti savjet za turske pacijente.

„Oni su to radili nekako sporadično i spontano a ne organizirano. Stoga sam nakon kratkog vremena rekao da pod takvim uslovima ne mogu ispuniti njihova očekivanja, jer se radilo o veoma teškim slučajevima, o pacijentima koje smo morali zatvoriti ili o članovima porodica, sa veoma jednostranim i šturim pogledima na život i svijet. Bili smo konfrontirani sa pravim , da tako kažem, kriznim situacijama. „„

Stoga je Murat Ozankan prije tri godine odlučio da otvori psihijatrijsku ambulantu za migrante u Langenfeldu. Od tada su on i njegove kolege primili 2.500 pacijenata. Neki od njih došli su, bez obzira na udaljenost, čak iz Hanovera ili Stuttgarta. Klinika je odlučila i da proširi ponudu na druge migrante. Već je pronadjena ruska doktorica, za useljenike iz Rusije. Rusi, njemačkog porijekla, koji su se masovno naselili po Njemačkoj, se čak još rjedje odlučuju da odu kod psihijatra nego Turci.