Ananova posjeta Siriji ipak nije bila uzalud

Uvijek kada jedan dobitnik Nobelove nagrade za mir putuje u krizni region očekivanja su velika. Tako je bilo i ovaj put: Kofi Anan, kojeg su UN i Arapska liga zajedno imenovali za specijalnog izaslanika za Siriju otputovao je u lavlju jazbinu. Tamo je trebao privoliti predsjednika Bašara al Asada i naoružanu opoziciju na primirje. Ali Asad, čije su ruke iz sedmice u sedmicu sve krvavije, ostao je tvrdoglav. Teroristima - kako Asad naziva članove sirijskog pokreta otpora - se ne može popuštati. Misija Kofija Anana na prvi pogled nije polučila uspjeh. Umjesto da prihvati primirje, sirijski diktator je poslao svoje trupe u novu veliku ofanzivu, ovaj put u provinciju Idlib, jedno od uporišta pokreta otpora na sjeverozapadu zemlje. Tako izgleda Asadova spremnost na dijalog. No šanse za uspostavu primirja bile su i ranije male. Bašar al Asad se tokom posljednjih mjeseci dokazao kao tvrdoglav i nepopustljiv. Do sada ga niko nije uspio privoliti na ustupke.

Ananova aura je ipak djelovala?

Ipak, zadatak međunarodnih posrednika, kao što je Kofi Anana, se sastoji prije svega u tome da pošalje poruku režimu da je na svom koncu. To je u Siriji vidljivo iako bi još moglo potrajati prije nego Asad bude srušen. No tendencija je jasna: Dođe li do sve većeg dezertiranja iz redova sirijske vojske, povećanja ekonomskih potreba i posebice promjene u poziciji Rusije, to bi trebalo djelovati na Asada. Tek tada će diktator prepoznati da nema povratka na poziciji prije početka protesta. Ananova posjeta bi u najmanju ruku mogla pridonijeti tom procesu kod Asada. Naime dobitnik Nobelova nagrade za mir je čovjek sa velikom reputacijom i jedan od rijetkih koji Asadu može direktno u lice reći da je kucnuo čas. Pri tome je njegov mandat imao dvostruku jačinu jer je bio legitimiran i od arapske i međunarodne strane.

Asadova kalkulacija

Ipak iako je objektivno gledano Asadovo diktatorsko vrijeme na čelu Sirije isteklo, on i dalje svjesno provodi nasilje. To je uz egzil jedina šansa koja mu preostaje. Njegova kalkulacija se bazira na saznanju da međunarodna zajednica do sada nije uspjela izglasati u Vijeću sigurnosti UN-a rezoluciju kojom se osuđuje kršenje ljudskih prava u Siriji. On također zna da se prije svih SAD i Zapad suzdržavaju od napada na Siriju jer bi to cijeli region gurnulo u haos sa nesagledivim posljedicama. Prije svih se od SAD-a ne očekuje vojna ofanziva u Siriji. Trenutno veliki rizik od izraelskog napada na Iran prislilo bi američkog predsjednika Obamu na solidarnost sa Izraelom pri čemu više ne bi ostalo kapaciteta za vojnu akciju u Siriji. Osim toga, vojni konflikt na Bliskom istoku bi doveo do rasta ionako visokih cijena nafte. To ne treba ni jedan američki predsjednik u svojoj predizbornoj kampanji.

Bašar al Asad se stoga još može kockati. On se može i dalje uzdati u to da su Zapadu trenutno vezane ruke, a da Rusija zbog političke kalkulacije za sada ostaje vjerna sirijskom režimu.

Anan protiv vojne intervencije

I sam Kofi Anan se tokom svog putovanja izjasnio protiv vojnog rješenja. I sama Arapska liga se nakon sastanka sa ruskim šefom diplomatije Sergejem Lavrovim opredijelila za sada za isti kurs. I to se uklapa u ciničnu kalkulaciju sirijskog diktatora. On zna da što više zemlja bude tonula u građanski rat, toliko će biti veći rizici za vojnu intervenciju iz vana. Čak bi i naoružana misija plavih šljemova bila osuđena na propast. Unatoč svemu tome Ananova posjeta Damasku nije bila uzalud. Kaplja dubi kamen ne snagom, već čestim padanjem. Sada bi u najmanju ruku prije moglo doći do toga da međunarodnim humanitarnim organizacijama bude omogućen pristup područjima u kojima se vode borbe. To bi s obzirom na razmjere ljudske katastrofe, koja se odvija u Siriji, već mogao biti uspjeh vrijedan poštovanja.

Autor: Daniel Scheschkewitz

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić Šestić