Annan za diplomatsko rješenje krize oko Irana

Svojom najavom da je Francuska spremna upotrebiti nuklearno naoružanje i u borbi protiv terorizma francuski predsjednik Jacques Chirac je podigao temperaturu u diskusiji o Iranskon atomskom programu, mada nijednu državu nije imenovao. Chiracovu izjavu mnogi političari u Njemačkoj oštro su kritizirali, poput predsjednika kluba poslanika Zelenih u saveznom parlamentu, Fritza Kuehna:

«Ja sam Chiracovom izjavom bio zaprepašten, jer se njome diskreditiraju sva nastojanja širom svijeta da se smanji količina atomskog naoružanja i da nove zemlje ni ne počinju sa njegovom izradom.»...kaže Kuehn. Na drugoj strani glasogovornik vlade, Thomas Steg, ne vidi nikakvog razloga da se vlada o Chiracovoj izjavi izjašnjava:

«Savezna vlada ne vidi nikakav razlog za pretpostavku da se ovime francuska poziocija promijenila, odnosno da bi do toga u budućnosti moglo doći.»

Zasada nitko ni ne razmislja o vojnom rjesenju krize, a ni uvođenje značajnijih sankcija protiv Irana ne nalazi se na dnevnom redu. Generalni sekretar UN, Kofi Annan zalaze se za nastavak diplomacije i vraćanje slucaja Iran pred tijela Međunarodne agencije za atomsku energiju, IAEA.

Teheran treba da odustane od obogacivanja urana, medunarodnoj zajednici treba vrmena da ponovo izgradi povjerenje prema ovoj zemlji, rekao je Annan u New Yorku:

"Ako nista drugo ne pomogne i kad sve druge mogućnosti rješavanja spora budu isprobane i kad slucaj stigne ovdje do nas, tek onda će se Vijeće sigurnosti UN - a morati baviti tim pitanjem.", rekao je Annan.

Annanov angažman, njegova ponuda da posreduje u pregovorima, nije pala s neba:
zabrinuti generalni sekretar plaši se ne samo eskalacije krize sa Iranom vec i novog
diplomatskog debakla.Vec sada se da naslutiti da iranski predsjednik Ahmadineschad nije jedini trn u oku. Njegove zahtjeve za nezavisnim snabdijevanjem energijom shvataju mnoge zemlje takozvane grupe G7. I potencijalna prijetnja svima koji tu prijetnju žele sprijeciti vec je na posljednjem samitu UN - a izazvala reakciju islamskih zemalja. Zato je prva stepenica diplomatska igra. Naime, samo pokazati instrumente kazne, odnosno osuda Irana s ukazom na moguće dalje mjere. Druga stepenica je lagano zatezanje šarafa - odnosno zamrzavanje racuna u inostranstvu i uvodenje ograničenja putovanja po inostranstvu za Irance.

A trece stepenice se plaše i savjetnici u Washingtonu, jer to bi onda bile privredne
sankcije, odnosno blokada iranskog izvoza nafte. Kofi Annan zna da u New Yorku nema pobjednika, da Vijece sigurnosti i UN rizikuju mogucnost da na kraju izgledaju kao tigar od papira. Ili da republikanse vatre u Bijeloj kuci izgube strpljenje i sa Iranom i sa UN - om.