Antisemitizam ili kritika društva

Antisemitizam u najnovijim djelima tursk i bh kinematografije - da li je politički nekorektno negativno predstavljanje pripadnika jedne nacije u filmskim ostvarenjima- tema je rubrike kontraverzno.

Njemačku je trenutno zahvatio val razočarenja zbog turskog filma o ratu u Iraku u kom su negativno predstavljeni Amerikanci. Film se zove „Dolina vukova“. Njemačka vlada je u ponedjeljak nastojala da smanji uzburkane reakcije. Turska zajednica u Berlinu branila je sadržaj filma ističući da se radi o turskoj varijanti američkog načina života, ili „Amerikan Way of Live“. Pisac scenarija spornog filma, Bahadir Özdener samtra da nema razloga da se kaže da je film antisemitski motivisan.

"Ovaj film je usmjeren samo protiv jedne stvari a to je rat. U Iraku je izvršena opsada i tu opsadu su pratili i prate povrede ljudskih prava. To se dogadja pred očima cijelog svijeta. To smo ispričali i ovim filmom, a o tome su izvještavali i svi mediji u svijetu, samo nam je djelimično uspjelo da na filmskom platnu predstavimo tragediju koja se tamo odigrala. Svako to može za sebe da procijeni, ali mi kažemo, ovaj film govori samo protiv rata, protiv opsade Iraka i protiv povrede ljudskih prava. Oni koji su zlostavljali zatvorenike u Abu Ghreibu oni su pravi antiamerikanci, iako su i sami američki gradjani, kaze Özdener, autor scenarija filma „Dolina vukova“ i nastavlja:

"U cijelom svijetu je nacionalizam uzeo maha. U poredjenju sa drugim zemljama svijeta koraci nacionalizma u Turskoj nisu tako prepoznatljivi. U Njemačkoj je trenutno u toku savjetovanje da li da se Turcima zabrani da govore turski u javnosti. Onda se čovjek pita: da li je stvarno ovaj film nacionalistički ili je možda nacionalistički i čak rasistički planirati zabranu recimo turskog, perzijskog ili arapskog jezika, u Evropi u kojoj se govori veliki broj jezika"- kaže Özdener.

Ulrich Wilhel , režiserov glasnogovornik nije se izjasnio o sadržaju filma koji kako je rekao on lično ne poznaje. Ali sa rezonancom na ovaj film trebalo bi da se svi suoče, rekao je on. Radi se i o zadatku njemačke kancelarke Angele Merkel, da dijalog kultura treba da bude jače sproveden . Nasuprot tome, minstar za pitanja mladih u Sjevernoj Rajni Westfaliji, Armin Laschet iz redova CDU ,ovaj film je ocijenio kao opasnost za mlade i za njihovu socijalnu orijentaciju.Film bi mogao doprinijeti da se dijalog kultura uništi. Agenicja pod nazivom Dobrovoljna kontrola filmske industrije u Njemačkoj je u medjuvremenu najavila novo preispitivanje ovog filma. A u ovom akcionom filmu, koji je u Turskoj i medju Trucima koji žive u Njemačkoj prihvaćen sa oduševljenjem, jedan turski tajni agent u Iraku bori se protiv američke vojske. Osim toga, Amerikanci su u ovom filmu upleteni u trgovinu ljudskim organima Iračana zatočenih u zatvoru Abu Ghraib, a tu trgovinu kontroliše jedan ljekar-Jevrej.

I naš komentator Baha Güngör je pogledao ovaj film i evo njegove ocjene.

„Dolina vikova" ne ide u prilog dijalogu kultura. Najskuplji turski film svih vremena ne može se interpretirati ni kao pledoaje za proevropski kurs zemlje.I ne služi nikako cilju integracije Turaka i muslimana u Njemačkoj ili u nekim drugim zemljama EU. Ali režiser i scenarista te dragocjene ciljeve nisu sebi ni postavili dok su radili film. „Dolina vukova“ je akcioni film koji opslužuje privenstveno američke klišee i time se oslanja na već postojeće političko raspoloženje. Ne samo to: u filmu se pojavljuje i Jevrej- ljekar koji je zajedno sa Amerikancima upleten u trgovinu ljudskim organima. To je jedan antisemitski kliše, koji u filmu ipak ne stoji u prvom planu. Ne Jevreji, već Amerikanci su u njemu oni koji su loši.

Oduševljenje filmom medju turskim gledaocima ali i kritika istog filma- potpuno su pretjerani. Film je opasan po mlade, kako je to formulisano u konzervativnim krugovima u Njemačkoj, i ugrožava društveni suživot. Zahtijeva se čak da film bude zabranjen. Takvi zahtjevi bi samo doprinijeli povećanju interesa za ovaj film.

Ne bi bilo pametno ni da se predstavnici turske vlasti pretjerano založe za pohvale ovog filma, jer je on baziran na istinitim činjenicama koje su u Turskoj izazvale negodovanje. Radi se o hapšenju jednog specijalca, kojeg su uhitile američke trupe u sjevernoirackom kurdskom regionu. Ostalo je fikcija.Film sigurno ima i političke motive, ali po kvalitetu ne odskače mnogo od mnogih kick-Box ili Rambo filmova američke filmske industrije u kojima svakako vrlo često bivaju diskreditovani i drugi narodi i druge zemlje. Ima na stotine filmova u kojima cijeli kulturalni krugovi bivaju banalizovani ili negativno predstavljeni kao agresivni, opasni ili rado spremni na ubistva. I Turci su se u takvim filmovima često osjećali okaljanima. Prominentrni primjer je film „Ponoćni expres“ koji je prije puno godina izazvao Turke da izadju na barikade jer je u filmu bilo govora o zlostavljanju ljudi u turskim zatvorima. Toga je doduše stvarno i bilo, ali ovaj film zbog toganije bio politički potkovaniji. I taj film kao i mnogi drugi spada u kategoriju neizbježnih filmova koji svjedoče o strahotama nekadašnjih evropskih kolonijalnih sila na svim dijelovima zemaljske kugle.

Zato u ovim globalnim vremenima, kada bi zabrane svakako bile moguće samo u nacionalnim granicama, moramo naučiti da izlazimo na kraj sa ovakvim filmovima kakav je i film „Dolina vukova“. Tim prije sto je reditelju filma „Dolina vukova“ kao dobar materijal poslužila američka politika prema Iraku.

Nacionalne teme uzdići na globalne razine bila je ideja i bh rediteljke Jasmile Žbanić koja je osvojila najveću nagradu na Berlinskom filmskom festivalu Berlinale, Zlatnog medvjeda. O svom filmu Grbavica, Jasmila Žbanić kaže:

„Mi smo radili film potpuno iskreno u okolnostima u kojima je bilo jako teško raditi. Bez obzira na sve radili smo na najbolji način. Biti u Berlinu bila je velika nagrada. Publika je osjetila našu ljubav prema tom filmu i to smo uspjeli prenijeti na publiku. Zlatni medvjed je kao višnja koja dolazi na cijelu tu tortu – naš boravak u Berlinu.“

I pored ovog visokog priznanja kvaliteta filma „Grbavica“ srpski gradjani RS kažu:

-„Pa u principu sam razočarana zbog toga što su Srbi narod koji je satanizovan u svijetu, i mislim da to jednom treba stati da Srbi treba da povedu neku jaču medijsku kampanju kako bi vratili lijepu sliku o sebi u svijetu.“

-„Mislim da je strahovit uspjeh filmske prdukcije u BiH, i mladih ljudi u oblasti kulture, svugdje u životu postoji politika pa tako i u filmu.“

-„Inače ta tematika, mislim da nije u redu uopšte vraćati se na nešto što je bilo tako tragično na prostorima bivše Jugoslavije„

-„O Srbima šta se govori da su najveći zločinci to je samo izmišljotina i propaganda da bi se dokazalo svijetu kako jedan narod može biti, ja samo postavljam pitanje da li se jedan narod može deklarisati kao zločinački a da nema povoda za to i ovo što se radi ovo je stvarno kriminal nad kriminalima.“

-„Što je nekada bilo-bilo je i ovo nije fino što se stalno obnavlja i narod potsjeća na prošlost i tako to, ne bi trebalo stalno prikazivat takve te stvari.“

-„Momentalno ne mislim ništa, samo znam da nastoje po svaku cijenu da se okvalifikuju Srbi, i sve moguće podvaljuju.“

Rediteljka filma Grbavica, ovako objašnjava ovaj fenomen:

"Svi koji su gledali moj film nisu imali takav utisak. Ove izjave su dali oni koji nisu gledali film Grbavica i besmisleno je da komentarišem njihove izjave".

To da se gradjani RS osjećaju pogodjenima jer su Srbi u filmu predstavljeni negativno, to što smatraju da dogadjaje iz rata ne treba uvijek iznova tematizirati, šef turskog programa našeg radija Baha Güngör, ovako komentira:

"Baš te dogadjaje iz prošlosti te negativne dogadjaje ne treba zaboraviti, ne može ih se potisnuti i praviti se kao da to nikad nije ni bilo, i ne treba ih shvatiti kao usmjerene protiv nekog naroda."

Tako to vidi i Jasmila Žbanić, rediteljka filma koji je po ocjeni mnogih najbolji film prikazan na festivalu u Berlinu. Ona, kako kaže nije imala namjeru da napravi nacionalnu već globalnu priču, a to joj je po mišljenju većine kritičara i uspjelo.

"Ja sam pokušala da napravim priču koja jeste bosanska s tim da je to univerzalna priča, priča o silovanim ženama o čemu znaju i Njemice, i Jevrejke i Francuskinje, svi ljudi na svijetu imaju tu vrstu iskustva u svojoj istoriji. Za mene je to univerzalna priča i o majci i kćerki. E, sad, nakon što je Bosna zaboravljena, jesta da je ovo bilo i potsjećanje na tu tragediju i onda ono što sam ja iskoristila kao gradjanin ove zemlje je da potsjetim i da ratni zločinci jošs nisu uhvaćeni."

Da li to znači da predstaviti neki narod negativno u filmu ne nije obavezno antisemitizam već možda samo kritika društva, o tome Güngör kaže:

"Šta znači antisemitizam? U filmu Dolina Vukova postoji jedan ljekar za kog se u jednom dijalogu sa jednim kršćaninom ispostavi da je ljekar, inače negativan lik, Jevrej, ali da li postoji tabu zbog kojeg Jevrejima ne treba davati negativne uloge? Ako je neko u filmu loš i slučajno Jevrej- pa šta onda? Zar ne postoje i loši Jevreji, zar su svi Jevreji pozitivne ličnosti? Ima i loših ljudi- Jevreja na svijetu. Ima Jevreja koji nose na savjesti Sebru i Šatilu, koji su napali Palestince i pobili njihove žene i djecu. I to ne treba tabuizirati. Ima akcionih filmova kao što je recimo RAMBO 3, jedan od najbrutalinijh, koji je pobrao nagrade u Americi, u kom se govori o ruskim vojnicima koji su ubijali u Afganistanu. Onda se ne može razumjeti da Amerikanci sebe žele da vide samo u pozitivnim ulogama."

Kaže Baha Güngör. A evo kako ocjenjuje osjećaj povrijedjenosti Srba u RS koji kažu da se ne treba vraćati na silovanje koje su počinili srpski vojnici u ratu u BiH, a o čemu govori nagradjeni bh film:

Silovanje je stvarno jedna priča koja se ponavlja u svim ratovima, poznata svugdje u svijetu, to se dogadjalo i dogadja svugdje, u Africi, Rusiji, u Afganistanu,Latinskoj i u centralnoj Americi, svako potsjećanje, svaka obrada ove strašne povrede ljudskih prava služi upozorenju da se to ne zaboravi i da se ne ponovi jer žrtve takodjer ne zaboravljaju."