Pet godina samoće

Burna zbivanja koja su dovela do toga da 19. juna 2012. Džulijan Asanž (45) potraži spas u ambasadi Ekvadora su zapravo već istorija. Čak je i američki vojnik Bredli Mening (nakon promjene pola vojnikinja Čelsi Mening) koji mu je dostavio snimke i dokumente o zločinima američke vojske u akcijama u Iraku i Avganistanu već prijevremeno pušten na slobodu, a i Švedska je obustavila postupak protiv Asanža zbog navodnog silovanja.

Glavni čovjek Vikiliksa preko kojeg su objavljene desetine hiljada dokumenata neugodnih za mnoge vlade svijeta među kojima je i otkriće da je NSA prisluškivala njemačku kancelarku Angelu Merkel imao je dobrih razloga da strahuje od srdžbe američkih službi i tamošnjeg pravosuđa. Zato i jeste prije pet godina od Ekvadora zatražio azil i od onda živi u dvadesetak kvadratnih metara preuređene kancelarije u ambasadi te zemlje u Londonu.

Jedino društvo mu je jedna mačka, a najvažnijim priborom smatra lampu koja daje dojam dnevnog svjetla. Ambasada nema vrt, tuš i kupatilo su tek privremeno sklepani da ih može koristiti. Asanž održava vezu sa svijetom telefonom i svojim računarom, a jelo mu isporučuju iz obližnjeg paba.

Pravno upitno

Švedska je krajem maja obustavila postupak protiv Asanža, ali mu ipak prijeti hapšenje čim kroči nogom na britansku teritoriju, dakle samo preko praga ambasade. Britanska policija to obrazlaže tvrdnjom da je ovaj Australijanac „prekršio odredbe uslovnog držanja na slobodi". Tako je Asanž naravno pozdravio odluku Švedske kao „važnu pobjedu i za mene i za načela ljudskih prava Ujedinjenih nacija", ali se i žali da je sada pet godina zatvoren „bez sunčevog svjetla".

Sa balkona ambasade je svojim obožavaocima poručio i da „tek sada počinje pravi rat", ali njega će Asanž i dalje voditi iza četiri zida. A tamo mu je sve lošije, kažu njegovi najbliži. Već prošlog februara se njegova majka požalila australijskoj televiziji ABC da njen sin ima problema sa srcem, hroničnu upalu pluća i teške bolove u ramenima. Ali on i dalje ostaje u bivšoj kancelariji, sa mačkom, računarom i trakom za trčanje.

I ugledni pravnici smatraju „upitnim" to što bi britansko pravosuđe htjelo da uhapsi Asanža zbog kršenja odredbi o uslovnom držanju na slobodi. Nikolaos Gazeas, stručnjak za međunarodno pravo, nam je u intervjuu rekao da je u pitanju bagatelno djelo koje ne bi trebalo da povuče krivično gonjenje. S obzirom na ekstremnu situaciju u kojoj Asanž živi sada već pet godina, nalog za hapšenje je potpuno neprimjeren.

Povjerenje se topi...

Da li se onda tu zaista radi o tome da Britanci žele da uhapse Asanža samo da bi ga izručili Sjedinjenim Američkim Državama? Više američkih medija je javljalo da tamošnje državno tužilaštvo doista priprema tužbu protiv Asanža i drugih saradnika Vikiliksa zbog tobožnje zavjere, krađu imovine američke vlade i špijunaže. Iz američkog Ministarstva pravosuđa to nije potvrđeno, ali nije ni demantovano. Ministar Džef Sešns je sam objavio da je hapšenje osnivača Vikiliksa i borba protiv objavljivanja državnih tajni „prioritet" nove američke administracije.

Dakle ne izgleda dobro za Asanža. I njegov ugled kao borca za slobodu mišljenja je proteklih godina pretrpio udarce nakon što optužbi da šuruje sa zvaničnom Rusijom. Isto tako je podiglo golemu prašinu kada je Vikiliks objavio elektronsku poštu vodećih američkih demokrata prema kojima su oni radije uz Hilari Klinton nego uz ljevičara Bernija Sandersa kojeg su na svaki način ometali da postane demokratski kandidat za predsjednika.

Podrška Asanžu polako čili čak i u Ekvadoru. Nedavno ga je novi predsjednik te zemlje Lenjin Moreno nazvao „hakerom" što i on i njegova zemlja ne žele da podržavaju. Još za vrijeme predizborne kampanje je Moreno upozorio Asanža da ne pomišlja da se umiješa u politiku te južnoameričke zemlje. No ipak: predsjednik Ekvadora ne želi da mu otkaže azil. Njegova zemlja će mu i dalje pružati utočište u onih dvadeset kvadrata u Londonu, izjavio je Moreno.