Azilanti, migranti – njihova prava nikoga ne zanimaju
2. oktobar 2010Kada Ginter Burkart iz nevladine organizacije „Pro Azil“ pomisli na Grčku, onda mu na prije svega na pamet padne greška u trenutnoj evropskoj azilantskoj politici. Jer, uprkos tome što preko Grčke vodi jedan od glavnih puteva kojim izbjeglice dolaze u Evropu, druge članice EU ostavljaju Grčku na cjedilu.
„Došlo je 70.000 ilegalaca. Među njima mnogo Afganistanca, Iranaca, Iračana. Ne postoji nikakav sistem za brigu o njima. Djeca i čitave porodice žive po parkovima. Grčka jednostavno ne može da se izbori sa tim problemom. Ipak, druge evropske zemlje žele da vrate u Grčku oko 10.000 ljudi koji su preko te zemlje dospjeli do Belgije, Njemačke Holandije ili Velike Britanije“, kaže Burkart.
U decembru 2009. ministri unutrašnjih poslova i pravosuđa članica EU su dogovorili da stvore jedinstveni sistem azila kojim bi se sadašnji problemi uklonili. Organizacije za ljudska prava pozdravile su prijedlog reformi koji je iznijela Evropska komisija. „Međutim, Komisija se nije ni dotakla najveće nepravde – toga da je za azilanta zadužena zemlja koja ga primi na svoju teritoriju. I to zato što vrlo dobro zna da nema šanse protiv Njemačke, Francuske i ostalih koji bi to blokirali.“
Povratak Roma iz Njemačke
Organizacije za zaštitu ljudskih prava kao što su Amnesti internešenel i Pro Azil ne zamjeraju Njemačkoj vladi samo što blokira institucionalnu reformu u oblasti azila već i to što zatvara oči pred kršenjem ljudskih prava u Italiji. „Ljudska prava u Italiji tonu u more, a svi samo gledaju skrštenih ruku“, govori Burkart.
Među aktivistima za ljudska prava vlada mišljenje da se i u samoj Njemačkoj sumnjivo postupa prema azilantima. Zbog toga nevladine organizacije zahtjevaju da se pravo na boravak u Njemačkoj azilantima daje velikodušnije i da se odmah prestane sa protjerivanjem Roma na Kosovo. Naime 1. septembra na snagu je stupio novi sporazum o vraćanju: „Sada će se na njih vršiti pritisak, pokušaće da ih protjeraju. I to bez obzira na to što na Kosovu nemaju ništa, što će da završe na deponijama smeća i što će kao pripadnici manjine biti diskriminisani.“
Autori: Rihard Fuks / Dijana Roščić
Odg. ur. Belma Fazlagić-Šestić