1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Bankar siromašnih" dobio Nobelovu nagradu za mir

Christoph Heinzle13. oktobar 2006

Muhamed Yunus je već bio u igri za Nobelovu nagradu i to onu na polju ekonomije. Nagrada je ipak stigla u vidu nagrade za mir, koju Yunus dijeli sa bankom koju je sam osnovao - Grameen bankom. Norveški komitet za dodjelu nagrade je odluku obrazložio time što je Yunus svojim programom mikrokredita pomogao milionima ljudi u Bangladešu i drugim zemljama da ostvare svoje vizije.

https://p.dw.com/p/AQGz
Mohammed Yunus, osnivač Grameen banke
Mohammed Yunus, osnivač Grameen bankeFoto: AP

Kad Musamat Anwara telefonira, onda se puni njen novčanik. Ona je komunikacioni centar sela Chamurkan, sjeverno od glavnog grada Bangladeša, Dake. Onaj ko želi da telefonira, ide kod Anware, jer ona ima mobilni telefon. Telefon je kupila još 1997. uz pomoć Grameen banke, u prevodu seoske banke.

Telefon je izvrsna pomoć selu, smatra Mohammad Yunus, koji je osmislio čitav koncept i podržao otvaranje 140.000 ovakvih telefonskih centrala.

«Sela u Bangladešu morate zamisliti ovako: to su izolovana ostrva i njegovi stanovnici nemaju pojma šta se zbiva u svijetu. Kada neko unese telefon u selo - onda to znači i prekid izolacije.»

Uspjeh seoskih centrala, koje se otvaraju uz pomoć mikrokredita Grameen banke, ujedno je i lični uspjeh pojedinaca koji postaju privrednici. Osjetila je to i Musamat Anwara koja je uz pomoć takvog kredita stvorila osnovu za ishranu porodice.

Grameen banka je aktivna u više od 50.000 sela, ona broji skoro pet miliona članova. Sve je počelo 1974. kada je mladi profesor ekonomije, Mohammed Yunus boravio na ekskurziji na selu. Ustanovio je da seljaci zavise od kredita koje dobijaju od lihvara i da vrlo brzo upadaju u klopku velikih dugova pod nepovoljnim kamatama. Njegova ideja je bila da daje male kredite po povoljnim kamatama.

«Mnogi su rekli, to ne znači ništa, taj projekat je premali. Onda sam proširio posao na nekoliko sela, pa onda na pedeset. Stalno sam radio na tome i onda sam došao na ideju da formiram banku. Trebalo mi je dvije godine da ubijedim vladu da dobijem licencu, što mi je pošlo za rukom 1983.»

U medjuvremenu je Grameen banka odobrila kredite u iznosu od više od četiri milijarde eura. Krediti se daju grupama ljudi koji tako postaju i privrednici. Oni postaju vlasnici akcija firme koju osnivaju zajedno s bankom.

«Grameen banka je poznata kao banka siromašnih. Ali, ponosni smo što nismo ostali banka siromašnih nego smo banka bivših siromaha. Svi treba da zarade - to je cilj banke.»

Mohammed Yunus je daleko više mogao zaraditi kao privatni biznismen. Njegova porodica je bogata, on sam je bio nadaren student. Školovao se u SAD gdje je imao Fulbrightovu stipendiju.

«Kada sam se vratio iz SAD znao sam da mogu da postanem uspješan i bogat privrednik. Ja to i jesam - na moj vlastiti način. Ali, od zarade koju ostvarimo ne profitiram ja, nego siromašni ljudi.»

Koncept Mohammeda Yunusa je u medjuvremenu kopiran u preko 60 siromašnih država u cijelom svijetu.

«Mikrokredit neće biti prevazidjen. Nepravda je da pola stanovnika planete nema mogućnost korištenja usluga finansijskih institucija. Pozivam sve da ukradu moju ideju. To je odlična ideja i treba da je iskoristi ko god želi.»

Yunus je širom svijeta slavljen kao bankar siromašnih. Sada je priznanje dobio i kroz Nobelovu nagradu za mir.