Belgija miriše na Bosnu

Srećom po belgijske novinare nije bilo više golova jer su stalno zapitkivali za imena igrača. Oni postaju evropske zvijezde i novinari će naučiti da ih izgovaraju, kao što smo mi nekad znali njihove poput Kulemansa, Šifa, Ferkauterena, Van der Ejkena i ostalih.

Belgijanci bili „zreli“ za peticu

U novinarskoj i VIP-loži sva „naša raja“ izlazi sa osmijehom, dok se na tv ekranima „vrte“ naši golovi. Kolega iz lista Avaz (sport) Sokolović veli nakon četvrtog gola bh. reprezentacije Slavici Pecikozi, atašeu za štampu Saveza: “Molim te zakaži nam termin za vakcine pred odlazak u Južnu Afriku (SP 2010)“. Svi se smiju. Ali, u svakoj šali ima zbilje. Mili Hadžiabdić, nekadašnji igrač Veleža i Hajduka, danas žitelj Dizeldorfa (Düsseldorf) je zatečen: “Ovo je bilo majstorski. Skoro da Belgijanci „popiju pet komada“, kaže svom prijatelju Bugojancu Vlatku Glavašu, doskora drugom treneru u reprezentaciji.

Generalni konzul BiH u Minehenu Satko Bitanga je u njegovom društvu. Zvone mobilni telefoni iz Sarajeva, Mostara, Zenice. Svi hoće da čuju dodatni utisak iz „prve ruke“.

Faruk Hadžibegić je došao iz francuskog Dižona (Dijon) i žuri nazad kući. Sutra ima trening kao trener istoimenog prvoligaša. Pjevač Enes Begović zove sve na „teferič“ pod šatorom do zore. Doći će kratko i igrači da pozdrave „dijasporu“ koja je tokom utakmice pjevala: “Bosnom behar probeharao“ i „Volim te Bosno“.

Prominentna podrška

Sead Sušić je sa sinovima (Tino i Sven) i suprugom Irenom došao još u hotel da malo sebi da oduška nakon pobjede. "Belgijanci će nas još više cijeniti", kaže mu prijatelj i također menadžer u Liježu, Tuzlak Cvijan Milošević.

U hotel prvi pred ponoć ulazi Edin Džeko, pa potom Salihović, koji je kao i Ibišević sve vrijeme bio na stadionu i u hotelu sa ekipom. Aplauzi navijača i novinara Zlatanu Bajramoviću, koji je nakon godinu dana ponovo zaigrao i postigao „euro-gol“. Lobovao je golmana, koji se bacio pod noge. On je novi adut reprezentacije, nakon oporavka od dvije operacije prsta noge.

Vedad Ibišević je na ulazu hotela pričao sa svojim Vlaseničanima i Tuzlacima. Slika se sa sinovima Sušića i Miloševića, golgeter ispunjava želju gotovo svakog navijača i prijatelja fudbala. Kaže da mu je ova radost dala još više snage za oporavkom i povratkom na teren.

„Bosnu sam uvijek volio“

U Belgiji je kao Sušić i Edhem Šljivo isto tako, popularan i Ratko Svilar, trener Antverpena, kluba u kojem je proveo preko dvije i po decenije. Ovaj nekadašnji „ljepotan među stativama“ stigao je u hotel „HN“ u društvu Siniše Aškrabe, nekadašnjeg igrača „Želje“ u Osimovo trenersko vrijeme.Pitam Svilara, otkud on navija za Bosnu: “Pa, Sarajevo i Bosnu sam uvijek volio“. U Sarajevu služio vojsku, išao kod „Piketa“ u kafić i na ćevape „kod Želje“ na Baščaršiji.

Vojvodina i Željo su imali najbolje odnose. A, moja supruga je (Sinišina sestra) iz Trnova. Evo i moj sin Mile (9 g) je došao da vidi tog Džeku i Misimovića, koje prati na televiziji i obožava ih. Dobra je ovo ekipa. Samo malo da se „dotjera“ u odbrani. Golman je bio pod tremom, ali je solidno obavio posao“- procjenjuje Svilar.

Ćirin okrugli sto

U salonu poslije „pobjedničke večere“ Ćiro je organizovao „okrugli sto“ novinara. Drži besjedu, dijeli komplimente igračima, posebno Spahiću koji se borio „kao lav“ i jedva hramajući izašao sa terena. Džeko je bio „mamac“ za belgijsku odbranu. Vidite da je kod našeg trećeg gola (Bajramović) navukao četiri igrača oko sebe, kao nekad Osim i onda gurnuo loptu usamljenom Zlatanu", priča Ćiro.

Mogli smo dati i peti gol, kad smo imali „kontru“ četvorica naših protiv dvojice obezglavljenih Belgijanaca. Ali, Pjanićev pas je „zakačio“ kopačku protivničkog igrača kada je ovaj loptu uputio Džeki i Bajramoviću, primjećije jedan od mnogobrojnih novinara. Ćiri „na brzinu“ (valja nazad kući u Keln) poklanjamo moju knjigu u ime Bosanskog programa DW. „Eh, baš lijepo za opuštanje, prije srijede, kada će biti znatno teže dobiti Belgiju. Dva puta ovako slabo ne mogu igrati. Ovo je njihov najveći poraz kod kuće“, dodaje Blažević i ustaje sa stolice žureći do Travničanina Fadila Mešana, čije su kćerke postale „perjanice“ belgijskog stonog tenisa, a Fadil vrlo aktivan u ovdašnjoj dijaspori.

Safet Nadarević, reprezentativac iz Cazina (igra u Turskoj) jedan je od rijetkih koji nije otišao „pod šator“ da posluša Enesa Begovića i navijače. Kaže umorio se skačući i trčeći protiv najboljeg strijelca Belgije Vesli Sonka. Pozdravlja se sa „jaranom“ iz omladinskih dana u reprezentaciji Nerminom Čelikovićem, igračem FC Kelna (sada trećeligaša Vupertala (Wupertala). Sjedam u auto Sarajlije i već četvrt vijeka žiteljem Bona, džudistom sarajevske Bosne Predragom Ivanovićem – Kinom i gotovo pred zoru zapućujemo se ka Njemačkoj.

„Eh, odavno nam nije bilo ovako lijepo“ kaže on pozdravljajući se sa Sarajlijama i džudistom Jasminom Vrancem, koji živi u holandskoj Bredi. Pušta nam sa najnovijeg CD-a „Jabuke“ pjesmu :„Đjes ba, đe“. Sve je te noći mirisalo na Bosnu.