1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Berlinski projekt pomoći azilantima

Nina Werkheuser18. juni 2006

Osobe koje podnesu zahtjev za dobijanje azila u Njemačkoj moraju biti spremne da jedan period žive prilično izolovano od društva. Sve dok se ne završi postupak, te osobe ne smiju raditi, ne dobijaju plaćene kurseve njemačkog jezika,a i kontakt sa drugim stanovnicima u zemlji je sveden na minimum. Berlinskka humanitarna organizacija «Xenion» pokrenula je jednu akciju kako bi pomogla traumatiziranim izbjeglicama.

https://p.dw.com/p/AUr4
Azilanti u Njemačkoj
Azilanti u NjemačkojFoto: AP

Ova organizacija angažuje dobrovoljne staratelje koji azilantima pomažu u raznim životnim situacijama.Mustafa B. Je u Turskoj proveo deset godina u zatvoru, zato što je demonstrirao za prava Kurda. U zatvoru su ga mučili, a policija ga ni nakon oslobađanja nije ostavila na miru. Mustafa B. Je pobjegao u Njemačku i podnio zahtjev za dobijanje azila. Ovaj 35 godišnjak još se dobro sjeća svojih prvih dana u Berlinu: «Kada bi Berlin bio veliki okean, onda bih sebe vidio kao nekoga ko ne zna plivati. Osjećao sam se bespomoćno i bila mi je potrebna pomoć i počeo sam je tražiti.» Nakon kratkog vremena pronašao je Thedu von Wedel, veselu, energičnu ženu koja je odnedavno u penziji. Kada je ona doznala da humanitarna organizacija traži staratelje za traumatitzirane izbjeglice, spontano se prijavila. Prije godinu dana Theda i Mustafa su se po prvi put sreli: «On je vrlo malo znao njemački, a ja nisam nikako govorila turski jezik.Bilo nam je jasno da ne postiji ni jedan jezik na kome se nas dvoje možemo sporazumjeti.Stoga smo sa prevodiocom otišli u jedan kaffić. Tamo smo na jednom papiru napisali sve riječi koje nismo razumjeli, a potom smo ih rukama i nogama pokušali objasniti drugom.» U međuvremenu Mustafa savim dobro govori njemački Theda von Wedel mu pomaže u učenju jezika. Oni se sastaju jednom sedmično, zajdeno posjećuju muzeje i druge znamenitostei. Zajedno su tražili i stan za Mustafu kada on više nije mogao izdržati u azilantkom domu: «Iznenađujuće je zaista koliko je odbijenica dobio od stanodavaca. Oni obično misle, to je osoba koja ne zna njemački, stranac. Da nisam bila pored njega sigurno nikada ne bi našao stan.» Mustafa u međuvremenu živi z svom tanu i zbog toga je kako kaže presretan. «Bez Thede to nikada ne bih uspio», kaže.

Mustafina porodica je još u Turskoj, a on sam ne zna da li će njegov zahtjev za azil biti pozitivno riješen i da li smije ostati u Njemačkoj. «Njemačka ne želi prihvatiti puno azilanata, a to pokazuju i podaci: naime, mislim da se 95 posto zahtijeva odbija. Ovdje se radi o jednom traumatiziranom zatvoreniku, kod koga su uvjeti nešto drugačiji.Za njega su neizvjesnost i čekanje na to šta će se desiti nepodnošljivi.» Mustafa međutim ne odustaje: uči njemački jezik, igra nogomet u jednom klubu, upoznaje Berlin. U situacijama kada ne zna kuda dalje onda za savjet pita svoju mentorku: «Izvrsno je imati osjećaj da je nekome potrebna tvoja pomoć. To je fini osjećaj, pokušati stupiti u direktni kontakt, razmisliti o tomne kako možeš pomoći toj osobi. Mustafa kaže da je imao sreću i da je njegova želja da se angažuje više mentora koji su kako, ističe, najbolje sredstvo u borbi protiv straha i dvoumice.