Bespomoćne žrtve krvoprolića u Liježu

List Rhein-Neckar Zeitung poredi atentat u Liježu sa atentatom koji se istog dana desio u Firenci gdje je jedan naoružani muškarac na trgu usmrtio dvije osobe, a potom i sebe:

„Slike iz Liježa i Firence su zastrašujuće slične, iako su motivi napadača u Belgiji još uvijek nejasni. U Italiji je očigledno riječ o desnom radikalu koji je ciljano ubio dvojicu Afrikanaca. Zajedničko za dvojicu napadača je da su i jedan i drugi bili poznati policiji i da su uprkos toj činjenici, posjedovali oružje. Sigurno je teško spriječiti jedno krvoroliće za koje predhodno nisu postojale indicije da bi se moglo desiti. Žrtve su uglavnom proizvoljno odabrani prolaznici koji nisu imali šanse da se brane od iznenadnog napada.

Činjenica da svako može postati žrtvom prilikom ovakvog nasilja, još više zastrašuje. I na kraju pitanje 'zašto se sve desilo', često ostaje bez odgovora. U ovim slučajevima se međutim nameće još jedno pitanje: Kako je muškarcima koji su prethodno bili kažnjavani i poznati policiji, pošlo za rukom da nezapaženo dođu u posjed pušaka, pištolja i ručnih granata? Očigledno je još uvijek isuviše lako nabaviti oružje. To je i u Njemačkoj upravo pokazala teroristička ćelija iz Zwikaua“, piše Rhein-Neckar Zeitung.

Slučaj Christian Wullf

Njemački predsjednik Christian Wullf je pod pritiskom javnosti i medija jer je u vrijeme kada je bio premijer savezne zemlje Niedersachsen za kupovinu kuće uzeo od jedne prijateljice povoljan kredit u visini od 500.000 eura. Wulffu kritike upućuju predstavnici opozicije i traže da se slučaj razjasni do kraja.

List Die Welt piše:

„Ni za političare nije sramno ako zapadnu u finansijske poteškoće. Ali, ako je neko pokrajinski premijer a kasnije i predsjednik države, privatna usluga samo je dijelom privatna stvar. Kada je Wullf nakon godišnjeg odmora u vikednici Geerkenovih koji su mu kasnije dali kredit, došao u situaciju da se pravda zato što je njegova porodica prihvatila besplatan luksuzni let šefa Air Berlina, u pokrajinskoj vladi je upitan da li eventualno njeguje i druge poslovne veze sa Air Berlinom i gospodinom Gerkensom. U tom trenutku bi informacija o uzimanju kredita bila primjerena. Umjesto toga, Wullf je tada prešutio da je uzeo privatni kredit. Da je međutim priznao, stekao bi se dojam da je nešto želio sakriti,“ piše list Die Welt.

List Sueddeutsche Zeitung na istu temu piše:

„Ne, on nije lagao. Ali, u pokrajinskom parlamentu nije rekao cijelu istinu kada mu je kratko prije izbora za predsjednika Njemačke postavljeno pitanje da li njeguje poslovne veze sa prijateljima. Na razmišljanje ne navodi ono što je Wullf rekao, već ono što nije rekao. Osporavao je da ima poslovne veze za svojim prijateljem i kumom, poduzetnikom Egonom Geerkensom i prešutio da mu je njegova supruga dala kredit, koji je on kasnije poništio i od banke uzeo drugi. Gledano iz strogo pravnog ugla, Wullfu se ne može ništa prebaciti. Ali zbog funkcije koju obnaša, etika nalaže više od formalne iskrenosti. Ona nalaže integritet, poštenje, poštovanje. Nije dobro sopstvenim ponašanjem poticati sumnju. Wullf je sam bacio ulje na vatru koja rasplamsava skandale", piše list Sueddeutsche Zeitung.

Autorka: Belma Fazlagić-Šestić

Odg. urednica: Jasmina Rose