1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Bez predrasuda prema Romima

Sanel Kajan, Mostar30. mart 2009

II osnovna škola u Mostaru sa tridesetoro romske djece najbolji je primjer uključivanja Roma u sistem obrazovanja u tom gradu koji je nedavno dobio prvu nagradu Savjeta Evrope za borbu protiv predrasuda prema Romima.

https://p.dw.com/p/HMZQ
Ulaz u II Osnovnu školu u Mostar
Škola bez predrasuda prem avjeri, naciji, boji kože...Foto: Sanel Kajan

Mali Kevin Jetula živi u Karašebešu, najvećem romskom naselju u Mostaru. On je učenik trećeg razreda mostarske Druge osnovne škole. Voli bosanski, matematiku i likovno i ne plaši se teških zadataka i učenja. Jer, ako nešto zapne tu su Ajdin i Benjamin, njegovi najbolji drugovi, ali i učiteljica Senka Čustović koja predaje Kevinovom razredu.

Kevin Jetula - učenik
Voli bosanski, matematiku i likovno.Foto: Sanel Kajan

„U školi sam naučio abecedu, da pišem i čitam“, ushićeno govori Kevin, dok njegova majka dodaje kako je svog sina drage volje dovela u školu. „Ja sam slijepa žena, ali izvadila sam mu rodni list i upisala ga u školu kako ne bi prosio na ulici“, kaže Kevinova majka.

Bez predrasuda prema vjeri, naciji, boji kože…

U razredu je i Gardian Kamberović koji kaže kako mu je najdraže druženje s vršnjacima i učenje slova. „Najviše volim engleski!“ – pomalo neočekivano glasi Gardianov odgovor na pitanje koji predmet najviše voli. Džejlana Tule je Kevinova i Gardianova drugarica koja s njima sjedi u istoj klupi. „Lijepo se slažemo. Kao i sa svim drugim iz razreda“, govori Džejlana.

Gardian Kamberovic - Schüler
Engleski - Omiljen predmet!Foto: Sanel Kajan

Senada Malanović je majka učenice osnovne škole koja podržava inkluziju Roma u sistem školovanja.“Kao roditelj nemam ništa protiv da romska djeca idu s njom u razred. Smatram da je velika odgovornost upravo na roditeljima ostale djece da ih nauče da prihvataju svu djecu kao njihove školske kolege. Trebaju im pomoći da se uključe u obrazovni sistem i da nemaju predrasuda kada je u pitanju vjera, nacija ili boja kože“, ističe Malanović.

Ono što je također pozitivno je to što se djeca uključuju u razne sekcije i vannastavne aktivnosti, što pokazuje da su zainteresovana da i poslije škole korisno troše svoje vrijeme i nešto novo nauče, kaže učiteljica Senka Čustović.

„Ostala djeca su ih prihvatila normalno kako u učionici tako i van nje. Dolaze uredno na nastavu, već tri godine. Nikakvu razliku ne vidim i ona se ne primjeti u ovom razredu, a vjerujem da je tako i u ostalim učionicama“, kaže Čustović.

Ponosni na opismenjavanje odraslih Roma

Druga osnovna škola u Mostaru ima poseban plan i program za edukaciju i socijalizaciju romske djece. „Mi razgovaramo sa roditeljima i nagovaramo ih da šalju djecu u škole. Mnogi od njih se nalaze u teškoj materijalnoj situaciji ali naš cilj je da povećamo broj učenika i da ti učenici nastave sa školom“, ističe direktorica škole Zinaida Livnjak.

Zinaida Livnjak - učiteljica
Bogatstvo je u različitosti...Foto: Sanel Kajan

„Sem toga što smo uključili romsku djecu u redovno školovanje, tokom protekle godine smo uspješno realizovali i projekat opismenjavanja odraslih Roma, na što smo kao škola posebno ponosni“, navodi direktorica Livnjak i dodaje kako nikada nije bilo problema ni sa ostalom djecom neromske populacije kao ni sa njihovim roditeljima. „Možda je razlog to što je ova škola prije svih krenula sa procesom inkluzije pa su i roditelji i nastavnici educirani za prihvatanje različitosti samim tim i podizanje svijesti učenika jer je bogatstvo u različitosti“, ističe Livnjak.

Đaci u učionici.
Oni nemaju ništa protiv ni vjere, ni nacije, ni boje kože...Foto: Sanel Kajan

Predsjednik Udruženja Roma Hercegovačko-neretvanjskog kantona Zuhdija Ahmetović je školovanje Roma od presudnog značaja. „Obrazovanje je važno kako bi se Romi izborili za svoja prava“, kaže Ahmetović.

Zora Dujmović direktorica Centra za socijalni rad iz Mostara kaže kako su djeca Roma već uveliko uključena u proces osnovnog obrazovanja na području Mostara i Hercegovačko-neretvanjskog kantona. „Na različite načine potičemo i motiviramo roditelje kako bi što više djece bilo uključeno u proces školovanja“, navodi Dujmović.

Rezultati zajedničkog rada već su vidljivi. Nastavnici kažu da u prvom razredu imaju đake koji su se osamostalili u učenju. Ona romska djeca koja su znala tri slova, danas, poslije godinu dana, uspješno savlađuju pismo i sa osmijehom se tiskaju oko učiteljice nestrpljiva da joj pokažu sveske ispisane velikim i malim slovima.