1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

BiH i Evropa 2004.

Zekerijah Smajić31. decembar 2004
https://p.dw.com/p/AXlh

Za još jednu godinu smo svi stariji. Da li smo, medjutim, i pametniji ne znam, jer pamet se ne kupuje ili poklanja, ona se stiče samo permanentnim učenjem i prisvajanjem tudjih iskustava.

Bosna i Hercegovina kao država, pa samim tim i njeni gradjani, izlaze iz još jedne teške godine: domaća vlast se nije uspjela probuditi iz tronacionalističke kome; opozicija je i dalje paralisana vlastitim podjelama i malogradjanskim egom; siromaštvo se širi zahvatajući sve veći broj zaboravljenih nekadašnje radničke klase; saradnja sa Haškim tribunalom je i dalje kritična; a na putu euro-atlantskih integracija ni jedan od dva cilja nije ostvaren – početkom decembra je, po drugi put, odbijena molba zvaničnog Sarajeva za prijem u Natov program Partnerstva za mir, a dugo obećavano potpsivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u ovom času ne izgleda realnim ni u proljeće naredne godine.

Pozitivinu energiji u protekloj godini, medjutim, počeli su isijavati penzioneri koji su, konačno, sa ulice zatražili zaradjene mirovine; mladež koja je napokon u Federaciji osnovala Omladinsku informativnu agenciju, a u Republici Srpskoj pokret za zaštitu životne sredine; rodbina i prijatelji nestalih u prošlom ratu pojačali su pritisak na vlasti kako bi se nakon devet godina osnovala jedinstvena nadnacionalna institucija za traženje žrtava ili pouzdanih tragova o smaknuću nevinih civila koji su ubijeni samo zbog toga sto su pripadali drugoj naciji. Deseta godišnjica najveće takve tradegije, one u Srebrenici, biće obilježena upravo u godini koja dolazi, iako na žalost za gotovo polovinu stanovništva Bosne i Hercegovine to i nije bio zločin.

Pozitivna pojava u protekloj godini je i decembarsko osnivanje Alternativne vlade BiH na čelu sa sarajevskim profesorom ekonomije Dragoljubom Stojanovim, koju je nedavno predstavio kao vladu eksperata. Već samo njeno ime je optimistično ako se imaju u vidu već nadaleko poznata nestručnost i stranačka podobnost kao temeljni kriteriji po kojima se već deceniju i po ustoličuju vladajuće nacionalne oligarhije.

Ima još, tu i tamo, poneka pozitivna ideja ili pojedinačni pokušaj, ali u generalnom sivilu u kojem ubjedljivo dominira apatija kao kolektivno raspoloženje, i najveće ambicije se raspršuju kao sapunica, njihovi autori se povlače u svakodnevno tavorenje, a promućurniji odlaze iz zemlje bez pozdrava.

Niko, ipak, ne može poreći da je zapažen progres ostvaren u uspostavi institucija koje personificiraju državu, iako većina takvih još uvijek ima više formalnu negu suštinsku ulogu. Uspostavljeno je državno ministarstvo odbrane, što je u postojećoj entitetsko-nacionalnoj konstrukciji države donedavno bilo gotovo nezamislivo. Uspostavljena je Državna granična služba. Nedavno su objedinjeni i carinski i poreski sistem. Centralna vlada i državni Parlament usvojili su pedesetak zakona i uredbi s obavezom primjene u cijeloj zemlji. Medjutim, BiH i dalje, jedina u Evropi, i ovu godinu ispraća bez Dana državnosti, bez državne himne i nacionalnih praznika koji bi bili dani praznovanja u cijeloj zemlji. To je dovoljno da bi se shvatilo koliko je BiH još uvijek daleko od evropske države koja je u stanju, da sa svim svojim unutrašnjim nacionalnim, kulturnim, jezičkim i svim drugim različitostima, živi u harminiji upravo takvog bogatstva koje se, već pomalo otrcano i u samoj Evropi, naziva jedinstvom u različitosti.