BiH može biti zadovoljna 2010. godinom

Građanima Bosne i Hercegoivine nakon gotovo 20 godina omogućeno je da slobodno, bez viza, putuju u zemlje EU, čime je okončan dugotrajan proces ispunjavanja uslova iz Mape puta. Ispunjen je veliki san – granice prema zemljama šengenskog prostora su otvorene, pa više nema višečasovnog stajanja pred ambasadama evropskih zemalja. Ipak, taj dan mnogima nije donio ništa novo jer se nažalost ekonomska situacija nije promjenila ukidanjem viza: „Vidite kakvo je stanje i kriza da se ne može nigdje ići“ , „Ko je išao ići će, ko nije, neće“ , „Pa da malo vide kakav je život u svijetu, u drugim zemljama, a kako je to kod nas“, kažu građani BiH.

Ipak, ukidanju viza prethodilo je i odlaganje vizne liberalizacije, više zbog nepovoljne političke situacije u zemlji nego stvarnih (ne) ispunjavanja uslova. Ta nepovoljna politička situacija kulminirala je u kampanji za opšte izbore koji su održanu u oktobru, a u kojoj su na političkoj sceni BiH uglavnom ostala nova lica iako su neki neočekivano došli do svoje četvrte godine mogućnosti participiranja u vlasti. Pobjednici su lideri SNSD-a i SDP-a Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija koji u kampanji nisu štedjeli riječi iako su kako kaže Lagumdžija, nakon izbora te tenzije smanjene: “U posljednje četiri godine veliki je stepen nepovjerenja među nama. Niti ko koga može prevariti, niti ko koga može pokušati da prevari. Mi samo možemo pokušavati da prevarimo jedni druge u ovoj zemlji i nećemo stići nigdje. Treba vraćati povjerenje.“

Nova politička klima

Nakon izbora stvorena je nova politička klima u cijeloj regiji, prevenstveno novim odnosom između Srbije i Hrvatske koji su inicirala dva predsjednika, što se odrazilo i na Bosnu i Hercegovinu. Odmah nakon izbora, prvi zvaničnik u kome je prepoznata dobra namjera je bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Izetbegović je uputio izvinjenje za svaku nevinu žrtvu Armije Republike BiH. Analitičar Ibrahim Prohić kaže da je Izetbegović napravio bitan potez.

“Dakle imamo jedan radikalni, veoma bitan strateški zaokret u odnosu na dominantnog bošnjačkog političara kojeg smo imali u posljednje četiri godine.“

Teroristički akt u Bugojnu šok za BiH

Krajem juna u Bugojnu se dogodio stravičan teroristički čin. Aktivirana je bomba ispred zgrade policije u Bugojnu, poginuo je jedan policajac, šest osoba je ranjeno, a za to je optužen Haris Čaušević. Naser Palislamović je uhapšen pod optužnicom da je bio jedan od organizatora. Slike koje su tada odaslane u svijet podsjećale su na ratno doba, a ministar bezbjednosti Sadik Ahmetović najavio je odlučnu borbu protiv terorizma. “Ovo je jedan teroristički akt, klasičan napad na instituciju države. Kao društvo moramo poslati poruku da smo odlučni da se protiv ovog zla borimo“.

Ganić i Jurišić na slobodi

Hapšenje bivšeg člana Predsjedništva BiH Ejupa Ganića izazvalo je pravi mali diplomatski rat. Uhapšen je 1. marta na aerodromu Hitrou u Londonu na osnovu potjernice koju je Srbija raspisala za njim i još 18 lica iz BiH zbog napada na kolonu JNA u Sarajevu 3. maja 1992. godine. Ipak, Okružni sud u Londonu odbio je zahtjev Srbije za izručenje Ejupa Ganića. A nakon što je nekoliko mjeseci proveo u pritvoru, a potom na slobodi u Londonu, Ganić je rekao da je ovo velika pobjeda za BiH: “Mi smo branili Bosnu i osjećamo se ponosnim. Pobjedili smo i ovo će igrati jednu veliku ulogu u daljem razvoju i jačanju Bosne iznutra.“

I Ilija Jurišić koji je bio osuđen na 12 godina zatvora, zbog napada na tuzlansku kolonu JNA 1992. godine, pušten je na slobodu odlukom Sudskog vijeća Apelacionog suda u Beogradu, koje je zaključilo da je prvostepeni sud prekršio odredbe krivičnog zakona Srbije, ne prihvatajući da o sukobu na Brčanskoj Malti od 15. maja 1992. godine, kada su stradale 53 osobe, govore svjedoci odbrane. Dvanaestogodišnja zatvorska kazna Iliji Jurišiću, izrečena u Okružnom sudu u Beogradu, tako je ukinuta, a predmet je vraćen Okružnom sudu na ponovni postupak. Za Jurišića je to bilo kao ponovno rođenje.

“Osjećam se kao mala beba. Ponovo rođen. Ali, sa većim mozgom i većim srcem... Istine se ne bojim. Ona je spora ali je draga.“

Poplave ostavile bez domova na stotine ljudi

Sredinom godine, a i pred sam njen kraj, BiH su pogodile strahovite poplave. Na hiljade ljudi je ostalo bez svojih domova koje je vodena bujica ili potpuno uništila ili ostavila neuslovne za život. Najviše je pogođena Semberija i Hercegovina a uslijed klizišta u Tuzli su poginule i tri osobe. Preko tri hiljade ljudi privremeno je iseljeno iz svojih domova a oni koji su se vratili nisu zatekli gotovo ništa.

“Nemam se gdje vratiti. Ko će prezimiti tu, šta je tebi?! Treba da spavam u vlagi. Puna mi kuća, nas devetero, mala djeca, trudnica... jad“, „Imam unuče od mjesec dana. Ako može ikako da nam se pomogne... nemamo ništa“, pričaju mještani semberskih sela kojima je sva imovina uništena.

Ekonomija je previše siva

Kada je riječ o ekonomiji malo toga da je urađeno u BiH. Gotovo ništa. Cifra od pola miliona nezaposlenih odavno je premašena. Ipak za popunjavanje administrativnih rupa i budžetskih deficita tu je stand by aranžman sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) čije tranše redovno pristižu ali zemlja sve više tone u dugove. A jedan od uslova MMF-a za dobijanje kredita bilo je i smanjenje prihoda boračkim populacijama u Federaciji BiH što je sredinom godine izazvalo nerede u Sarajevu.

Očekivalo se da će BiH u ovoj godini dobiti novi ustav, da će doći do transformacije Kancelaracije visokog predstavnika a možda i postati kandidat za članstvo u EU. Ništa od toga nije urađeno a da stvar bude gora BiH prijete i sankcije zbog nesprovođenja odluke Suda u Strazburu u slučaju Sejdić i Finci. U slučaju da do toga dođe, BiH bi postala još jedan jedinstven primjer u svijetu, jer bi se pod udarom sankcija našla država koja je prvog januara 2010. postala privremena članica Savjeta bezbjednosti UN-a. Pri tome se upravo izbor za privremenu članicu najvišeg tijela UN-a ubraja u najveće poslijeratne uspjehe bosansko-hercegovačke diplomatije.

Autor: Dragan Maksimović

Odg. urednici: Belma Fazlagić-Šestić i Svetozar Savić