BiH: Udomiti dijete za 300 KM mjesečno

Cijeli svoj život Seida Ramović odgaja djecu. Pored supruga i tri sina, njen dom nikada nije bio tijesan za još jedno dijete. Sve je počelo prije trideset godina kada je čula za tužnu sudbinu malog Enčija koju joj je ispričala prijateljica rekavši da dijete treba odvesti iz Mostara u Zenicu u Dom za nezbrinutu djecu.Pitala sam „Pa zašto će ga voditi u Zenicu?! Zar nema nikoga?“ – kaže gospođa Ramović. „ Pa gdje je cijeli Mostar? Dijete onda može uzeti ko hoće?“ Kada je dobila odgovor da bi bilo poželjno da se dijete zbrine, nije se dvoumila. Primila je dijete u okrilje svoje porodice.

Iako u sedamdesetoj godini života – tetka Seida, kako je od milja zovu njeni štićenici koje je othranila, i danas je staratelj za dvanaestgodišnjeg Edina oboljelog od cerebralne paralize. „Čovjek se mora brinuti za svoje dijete. Ali primiti dijete koje nisi rodio i othraniti ga, izvesti na pravi put – osjećaj je koji se ne može opisati“ – kroz suze priča gospođa Ramović.

Kampanja zbrinjavanja

Kampanja udomljavanja djece u hraniteljske porodice počela je još prije dvije godine u Mostaru a provodi je Centar za socijalni rad. Hraniteljstvo je privremeni, raskidivi oblik zbrinjavanja djece u druge porodice koje djeci trebaju obezbijediti smještaj, obrazovanje, odgoj, njegu, ishranu, ali i osposobiti ih za samostalan život.

Direktorica mostarskog Centra za socijalni rad Zora Dujmović kaže kako u ovoj ustanovi ima tridesetčetvero djece koja se tretiraju pod kategorijom "djeca bez roditeljske brige". „Na sreću to nisu djeca bez roditelja, ali ti roditelji im nisu u mogućnosti pružiti adekvatnu brigu te se djeca nalaze u više domova i kod svoje bliže porodice. Trenutno u Centru za socijalni rad petero djece treba hitni smještaj u hraniteljske porodice", kaže direktorica Centra Zora Dujmović.

Malo zainteresiranih hraniteljskih porodica

Također, ističe, kako je sve ovo vrijeme provođena obimna kampanja kako bi se zainteresirale porodice da prime djecu u svoje okrilje, ali odziv je slab. „Naš zaključak, nakon jako puno razgovora o tome, je da kod ljudi postoji strah. Vrlo brzo oni će se vezati za dijete….a to dijete treba otići. Udomiteljstvo ne podrazumijeva trajni boravak djeteta u udomiteljskoj porodici“, ističe gospođa Dujmović.

Socijalna radnica Emina Mehić kaže da je vrijeme u kojem živimo iznimno teško i sve je više porodica koje ne mogu osigurati normalne uslove za odgoj i razvoj djeteta. „Mnogo je poremećenih porodičnih odnosa. Neriješeno stambeno pitanje i teška materijalna situacija su takođe razlozi zbog kojih dijete ne može odrastati u biološkoj porodici i naša institucija je dužna pomoći i takvoj djeci osigurati alternativni smještaj“, kaže gospođa Mehić.

Zaštita dječijih prava

Prema riječima šefice Službe pravnih i općih poslova Centra za socijalni rad, Zdravke Marić Centar tokom cijelog procesa hraniteljstva pruža pomoć i podršku porodici. „Hraniteljska porodica ima pravo na naknadu za troškove zbrinjavanja djeteta i ta naknada iznosi 300 KM mjesečno po jednom djetetu“.

Svakim danom povećava se broj djece koja žive sa svojim roditeljima, ali koji im ne mogu priuštiti normalne uslove za razvoj. Baš kao i udomitelj i dijete mora proći dugo razdoblje do pronalaska nove porodice. Razlika u čekanju je ta vrijeme kroz koje mijenja ustanove i potencijalne hranitelje dok se ne ispune svi uslovi posvojitelja, utiče na dijete i ostavlja emocionalne posljedice na njegovu psihu i mentalno zdravlje.

Sanel Kajan, Mostar