Bihaćki Chevrolet opet na šinama

Rano je oktobarsko jutro, Bihać još u magli i rosi, pa se ni „Ševcu“ izgleda, ne žuri. I uzalud Kasim Fajić, čini se, pokušava pokrenuti njegovu staru mašinu. Samo što je Kasim njegov stari znanac: pogled pod haubu, tri kapi benzina na pravo mjesto, i Ševac je spreman za nove kilometre. Bihaćki Ševac čudo je od tehnike, veliki crveni američki Chevrolet, na tračnicama krajiških pruga. Četiri cilindra, devet kožnih sjedišta, nikl i slonovača, sjaj i dika ŽTO-a Sarajevo. Nekad bilo, sad se spominjalo.

„To je bio strah od auta», kaže Kasim Fajić, «u odnosu na to kakav je sada. Sad ga je vrijeme malo nagazilo. Cijeli rat je bio vani. Ali smo ga opet ja i ovaj naš majstor Muhamed Merdanić osposobili i sad fino radi, ma nema, vozilo sigurno, nikad na pruzi nije imao nikakav defekt, ništa.“

Na šinama još od 1972.

Na krajiške pruge „Ševac“ je stigao davne 1972. Gumeni točkovi zamjenjeni su čeličnim, od tada je Ševac „šinsko vozilo“. Njime su kontrolisali pruge, mjerili skretnice, pregledali tunele. Kasim Fajić vozi ga od 1976, a često se u čudnovatom autu na tračnicama znala naći i pokoja „važnija delegacija“. Redovan gost bio je i Zuko Džumhur, pisac i putopisac, koji se njegovim poznatim «Hodoljubljima» sa «Ševcem» znao dati Bosni u pohode.

„On je navraćao najmanje dva puta godišnje. Kao čovjek je bio pravi, društven, završimo posao, onda on kaže idemo sjesti. Tu je najčešće noćivao na stanici kod jednog Osmana, jer i on je volio cugu, volio meziti, teferičiti, rakija, pastrma i tako.“

Američki Ševac dobija "rusku dušu"

Svašta se Ševac za svoje duge karijere nagledao, priča nam Kasim, svačemu se načudio. A čudili su se i njemu, priča, kako i ne bi, auto bez volana, lokomotiva bez dimnjaka. 1978 njegov američki motor je zamijenjen motorom ruske Volge. Američka karoserije, ruski motor – i ponovo su se u Bosni susreli Istok i Zapad.

Dobra stara vremena, kaže Kasim i iz radionice donosi jednu staru fotografiju. Na njoj sest bihaćkih „mangaša“ i Ševac iz 1974. Godina u kojoj je Katalinski, golom protiv Španije, reprezentaciju Jugoslavije odveo na Svjetsko prvenstvo u Zapadnoj Njemačkoj. „Pa vidiš ja se nisam ni primijenio nešto posebn. Rifle, kožna jakna, isto sve što i sada nosim. Ma ja sam ti u Italiji non-stop bio. A ovo su mi radne kolege: Jure Čelan, Pero Matić, šef radione Bodreža Milutin, poslovođa Kuprešanin Milan i kolega moj što je vozio sa mnom, Kantar Boško.»

Motor još "diše", ali je oplata oronula

Zadnje četiri godine „Ševac“ je ponovo na šinama, ali nikako da dobije onaj stari sjaj, kaže Kasim Fajić, mada, sve u svemu, to i ne bi bila prevelika investicija.

„Još bi ga trebalo malo prešpricati i drugo ne treba ništa. Izmijenjati malo stakla ova što su polupana, to je od detonacija granata. A unutra je sve sređeno, sada samo vanjska strana i bilo bi super.“

Bihaćki „Ševac“ zvanično je vlasništvo Željeznica BiH. Sve opravke na njemu do sada su uradili sami radnici – o vlastitom trošku. Šta reći, nadati se samo da će i njima i Ševcu i Željeznici uskoro krenuti na bolje.