"Bijela vrpca" u punom sjaju

Ukupno deset "Lola", kako glasi popularni naziv Njemačke filmske nagrade, dobio je ove godine film austrijskog redatelja Michaela Hanekea „Bijela vrpca“, odnosno „ Das weiße Band“: za najbolji scenarij, najbolju kameru, najbolju glavnu mušku ulogu ( Burghart Klaußner), da spomenemo samo one najvažnije kao i onu najprestižniju – nagradu za najbolji film.

Priča o djetinjstvu prije Hitlera

Radnja ove drame s podnaslovom „Jedna njemačka priča iz djetinjstva“ odigrava se u jednom malom selu na sjeveru Njemačke u razdoblju prije Prvog svjetskog rata. Film analizira autoritarne obiteljske strukture ondašnjeg društva. Redatelju Hanekeu je ovim filmom uspjelo pokazati kako i na koji način su djeca prihvaćala određene vrijednosti čime je vrlo umješno uspio doći do temelja nasilja i terora, nekih od preduvijeta koji su kasnije na vlast doveli Hitlera i njegove naciste.

Film „Bijela vrpca“ nastao je u koprodukciji Njemačke, Italije i Austrije. Na posljednjem Filmskom festivalu u Cannesu osvojio je također glavnu nagradu, "Zlatnu palmu" dok je, usprkos velikom optimizmu i najavama, na ovogodišnjoj dodjeli "Oscara" ostao praznih ruku.

"Lolu" za najbolju žensku ulogu dobila je njemačka glumica turskog porijekla Sibel Kekilli za ulogu u filmu „Strankinja“ ( „Die Fremde“).

Dvije nagrade, za najbolju filmsku glazbu kao i montažu, dobio je film Hansa-Christiana Schmida „Oluja“ ( „Der Sturm“).

Počasnu ( nedotiranu) nagradu dobio je filmski producent Bernd Eichinger za svoje zasluge u razvoju njemačkog filma.

Od Zlatnih kutija i grančica sve do zanosne "Lole"

Što se same Njemačke filmske nagrade tiče, ona se ove godine dodijelila po šezedeseti put. To je najvažnija i najviše dotirana njemačka nagrada na području kulture – 16 pobjednika koliko naime ima sveukupno kategorija, podijeliti će ukupno 2,9 milijuna eura čime je mogima od njih riješen problem financiranja slijedećeg filmskog projekta.

U početku, dakle, 1951. godine, dodijeljivala se simbolična Zlatna vrpca. Naslijedila ju je Zlatna kutija, a kasnije – Zlatna grančica. Danas se dodijeljuje već spomenuta ženska statua, takozvana "Lola" kao znak sjećanja na Marlene Dietrich i njen film „Plavi anđeo“, ali i na film Toma Tykwersa „Lola trči“.

Isto tako, s vremenom se promjenio i ustroj žirija. Dok je na početku ovu nagradu dodijeljivalo Ministarstvo unutarnjih poslova, danas je dodjeljuje Njemačka filmska akademija; do 2004. godine o tome tko će dobiti nagrade i time velike financijske „šprice“ odlučivali su zastupnici iz politike i crkve, dok danas o tome odlučuje isključivo stručni žiri sastavljen od članova Akademije.

Autor: Agencije / Željka Telišman

Odg. urednik: S. Tanović