Bik i magarac

Još pet dana. Do ponedjeljka predsjednik regionalne katalonske vlade Karles Pudždemon ima vremena da odgovori da li Katalonija proglašava nezavisnost ili ne. Ukoliko potvrdi da je proglasio nezavisnost, dobiće tri dana da takvu „odluku ispravi". Ako to ne učini, u skladu sa Članom 155 ustava Španije, centralna vlada, na čelu sa Marijanom Rohojem, Katoloniji bi mogla da ukine autonomiji i preuzme vlast u toj pokrajini. Dok su socijalisti i liberali izrazili podršku Rahoju, Levica ga optužuje da je direktno odgovoran za katalonsku krizu i traži da se kriza riješi pregovorima.

„Da situacija nije toliko ozbiljna, bila bi smiješna", piše Frankfurter algemajne cajtung. „Nekoliko ljudi toliko nespretno zagovora otcjepljenje, da centralna španska vlada mora da pita da li je nezavisnost uopšte proglašena ili ne. Ali ništa nije smiješno u tom ozbiljnom sporu u koji dva stranačka saveza proteklih dana guraju svoj region i zemlju kojoj po međunarodnom pravu pripadaju. Ukoliko iza izostanka otcjepljenja, koje je najavljivao predsjednik regionalne vlade Pudždemon, postoji neka strategija, onda ona nije dobro smišljena. Kako sada stvari stoje, Pudždemon neće postići pregovaračko rješenje ako mu cilj i dalje bude nezavisnost."

„Bik i magarac jure jedan ka drugom i drugoj strani ne daju nikakvu šansu", ocijenjuje list Rajn-Nekar cajtung iz Hajdelberga: „Pudždemon je previše obećao svojim referendumom, Rahoj je iznevjerio mnoga očekivanja, Obojica znaju jedno: Katalonija van EU nema budućnost. Rahoj je u prednosti."

Berlinski Tagescajtung hvali španskog premijera: „Na pseudo-deklaraciju o nezavisnosti Marijano Rahoj je reagovao bolje nego što se strahovalo. U skladu sa Članom 155 ustava on je već odavno mogao da razvlasti vođstvo u Barseloni s obzirom da ono djeluje protiv zabrane otcjepljenja i drugih zakona. Umjesto toga, Rahoj je zvanično upitao katalonsku vladu da li je proglasila nezavisnost ili ne. Portparol katalonske vlade je korektno kazao da zvaničnu odluku treba da potvrdi parlament, što nije bio slučaj. Ukoliko Barselona to sada i pismeno dostavi Madridu, onda je za sada izbjegnuto riskantno razvlašćenje regionalne vlade."

„Na kraju krajeva radi se o novcu", analizira ugledni Zidojče cajtung: „Tako je u Španiji od izbijanja krize na tržištu nekretnina od koje se zemlja još uvijek nije oporavila. Politika štednje, nametnuta od strane Brisela, podstakla je buntovništvo među ljudima. Nastala je borba za svaki evro. Nevolja slabi solidarnost. Privredno jaki Katalonci spremni su manje nego ikad da finansiraju siromašnije dijelove zemlje."

Španski sistem, podsjeća minhenski list, primorava regionalne vlade da novac šalju u Madrid, koji se tamo nanovo raspodjeljuje. „Zemlji poput Španije je potreban federalizam koji to ime zaslužuje: pitanje je samo da li je Marijano Rahoj toga svjestan. Sa druge strane, Katalonci, koji s pravom insistiraju na svom kulturnom identitetu, moraju da shvate da povlačenje granica nije pravi put. Separatizam u vrijeme globalizacije je moderan kao pisaća mašina u eri računara", zaključuje Zidojče.

List Badiše nojesten nahrihten vidi moguće rješenje: „Bolju ideju od povlačenja novih granica imaju španski socijalisti koji predlažu reformu Ustava koja bi regionalnim vladama omogućila jače pravo glasa u nacionalnoj politici. Na tu reformu bi Pudždemon trebalo da usmjeri svoje snage. On sada ima šansu da se dokaže kao državnik tako što bi interese Katalonije izdigao iznad svojih ličnih. Kao što je to sada učinio njegov politički protivnik u Madridu", ocijenjuje list iz Karlsruea.

„Protiv otcjepljenja bogatog dijela zemlje govori i princip solidarnosti", ocijenjuje list Nirnberger nahrihten: „Pogledajmo Njemačku: Bavarska koja je nekada primala pomoć, danas izdvaja daleko najviše novca za finansijsko izjednačavanje zemlje. Međutim, ni jednom razumnom čovjeku ne pada na pamet da zatraži odvajanje od Savezne Republike."

priredio Boris Rabrenović