Bila je to 2010: Berlin prisutniji na Balkanu

Početak 2010. godine obilježen je prvom posjetom jednog visokog zvaničnika Bosne i Hercegovine Njemačkoj. Nakon skoro devet godina, u službeni Berlin je doputovao predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić. Njemačka kancelarka Angela Merkel je nakon sastanka sa predsjedavajućim Komšićem izjavila: “Njemačka će i dalje biti partner Bosne i Hercegovine, kada god vi to budete željeli. I sami smo u našoj istoriji prolazili kroz komplikovane periode, pa poučeni takvim iskustvima, možemo vam pomoći pri iznalaženju rješenja za vaše probleme.”

A nakon 14 godina, u glavni grad Bosne i Hercegovine početkom marta otputovao je predsjednik njemačke parlamentarne stranke Zelenih Džem Ezdemir (Cem Özdemir). Ezdemir je ocjenio da su nacionalističke vođe nakon rata ojačale svoju moć, ali da još uvijek postoje umjerene političke snage koje se bore za suživot i zato im je neophodna pomoć Zapada.

“Imam utisak da pojedinci sa Zapada pokušavaju uljepšati situaciju u Bosni i Herecgovini da bi se mogli brže povući iz zemlje. To u ovom trenutku nije opravdano, jer su ratne rane još svježe i zato se za sada ne smijemo povući iz Bosne i Hercegovine.”

Karadžić zatražio izvještaje njemačke obavještajne službe

Kada je parlament Srbije krajem marta usvojio Deklaraciju o osudi zločina u Srebernici, njemački političari su poručili da je to samo prvi korak, nakon kojeg bi odmah trebalo da uslijedi i drugi, i to izručenje Ratka Mladića Haškom tribunalu.

Samo tri mjeseca kasnije, Radovan Karadžić je zatražio od njemačke vlade da Haškom tribunalu preda prepiske, memorandume i izvještaje njemačke obavještajne službe o isporukama oružja u Bosnu i Hercegovinu 1995. godine. Nijemci su se usprotivili Karadžićevom zahtjevu, jer bi time, kako su naveli, bili narušeni nacionalni i bezbjednosni interesi. Tadašnji njemački ministar za pošte, a kasnije visoki predstavnik u BiH Kristijan Švarc Šiling (Christian Schwarz Schilling) je ovaj slučaj prokomentarisao riječima:

“Moguće je da se u njemačkoj dokumentaciji nalaze kompromitujući podaci, na primjer informacija da su Francuska i Velika Britanija švercovale oružje u BiH, a istovremeno se javno protivile ukidanju embarga na oružje.”

Pokrenut projekat “Stub srama” za Srebrenicu

Sredinom godine u Sarajevu je održana ministarska konferencija “Evropska unija i Zapadni Balkan” na kojoj su učestvovali većinom svi ministri spoljnih poslova zemalja Evropske unije. Njemačka je bila od onih zemalja u manjini koje su na konferenciju u Sarajevo poslale niži ministarski nivo. S druge strane, u istom periodu bio je primjetan veliki broj bosansko-hercegovačkih delegacija koji su dolazili u službene posjete Berlinu. Ambasador Tomislav Limov je rekao:

“Mi samo u ovom tjednu imamo 22 različita dužnosnika. Posebno je značajna suradnja kroz parlamente, tako da mi to vidimo kao dobar znak.”

U Berlinu je i ove godine obilježena godišnjica genocida u Srebrenici, a pokrenut je i projekat “Stub srama”. Projektom je predviđena izgradnja monumentalne skulpture na padinama Potočara, koju bi činila dva svijetleća bijela slova U i N visine osam metara. Skulptura bi bila izrađena od 16.744 cipele kao simbol za 8.372 ubijene žrtve genocida u Srebrenici.

Na sljedećoj stranici o „ustavnim promjenama iza zatvorenih vrata“.

Njemački šef diplomatije u prvoj posjeti Sarajevu

A nakon ljeta, krajem avgusta, njemački šef diplomatije Gido Vestervele (Guido Westerwelle) doputovao je u prvu zvaničnu posjetu zemljama Zapadnog Balkana. Boravio je u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu i Prištini. Uoči posjete njegov se glasnogovornik Andreas Peške (Peschke) javnosti obratio riječima:

“Ovo ni u kom slučaju nije simbolična posjeta. Svaka zemlja ima svoje težište i probleme o kojima će tokom susreta biti riječi. Cjelokupni region sa svojom evropskom perspektivom, ali i svaka država pojedinačno, važna je tema naše spoljne politike.”

Vestervele je krajem godine na konferenciji o jugoistočnoj Evropi u Berlinu u uvodnom izlaganju izjavio:

”Izborima u Bosni i Hercegovini, održanim 3. oktobra, ojačane su pragmatične snage. Kada sam ljetos posjetio ovu zemlju, domaćim političarima sam rekao da u Evropu ne vode jedan, dva ili tri puta, već samo jedan, jedan zajednički put. Tokom posjete razgovarao sam i sa mladim ljudima. Na njihovim licima sam vidio toliko oduševljenje i mnogo dinamike, tako da će Evropi dobro doći da ove mlade ljude ima u svom okrilju.”

O ustavnim reformama u BiH “iza zatvorenih vrata” u Berlinu

Reakcije njemačkih političara na rezultate opštih izbora u Bosni i Hercegovini bile su podijeljene. Pozitivno je ocijenjena smjena Harisa Silajdžića u kojem su vidjeli glavnog kočničara ustavnih promjena. Istovremeno, predvidjeli su i poteškoće pri formiranju parlamentarne koalicije zbog radikalizacije međustranačkih odnosa u posljednje četiri godine.

Sredinom novembra, u kancelariji njemačke predsjednice vlade Angele Merkel u Berlinu su započeti pregovori o predstojećim ustavnim reformama u Bosni i Hercegovini. Na razgovore u odvojenim terminima pozivani su čelnici SDA, HDZ BiH, SDP i SNSD. Neslužbene tvrdnje da će Evropa “dići ruke” od Bosne i Herecgovine ukoliko njeni političari nakon pregovora u Berlinu ne postignu dogovor oko novog ustava, visoki predstavnik Valntin Incko (Inzko) je krajem godine u Berlinu prokomentrisao tvrdnjom:

“Ja to ne bih tako dramatično formulisao, ali sigurno je da bi bilo veliko razočaranje i onda bi možda uslijedila neka duža pauza. Ta duža pauza znači gubitak vremena, a to mi ne želimo. Izgubili smo četiri godine, ne možemo još četiri.”

Autorka: Selma Filipović, Berlin

Odg. urednik: Svetozar Savić